25 godina hardware-a i software-a

80-te i ZX Spectrum 48K

Kada sam tamo negdje ‘85 (dvadesetok vijeka :)) dobio svoj prvi računar ZX Spectrum 48K, bio sam ubjeđen da ta stvarka može sve.

Evo upravo sada gledam knjigu “Spektrum priručnik” koja je sva iscufana od silnog čitanja.

Kad malo razmislim, ne znam da sam išta tako iščitiavao u narednih 25 godina svog života !?

Vjerovatno bi jedina u konkurenciji bila ruska zbirka zadataka “Ljaško” koju sam koristio za spremanje “Matematike I” kod Galića na ETF-u. Ali to je bilo zarad polaganja ispita, a na iščitavanje Spektrum priručnika me nikad niko nije tjerao.

Svaki novi red je otkrivao novu mogućnost te čudesne sprave.

Limit je bio samo moja mašta i izdržljivost uređaja da podnese moje raznorazne pokuse.

A ti pokusi nisu bili samo ograničeni na prekucavanje koda iz knjige, nego ubrzo i rasklapanja i gledanja šta se to “pod haubom” mog računara nalazi.

ZX80, Mašinsko programiranje

Listajući sada knjigu, prisjećam se tih istraživanja.

Poglavlje 4: “Programiranja na mašinskom jeziku”.

Jarane …

Ne da sam ja to čitao, ja sam to znao !

Srednja elektrotehnička škola – Bilmišće Zenica: Bane Savić

U srednjoj školi sam imao sreću da mi profesor praktične nastave bude Bane Savić.

Bane je bio bio … jednostavno genijalac.

Za razliku od drugih profesora, koji su po pitanju naobrazbe došli do “bušenih kartica” (koliko se sjećam o tome nam je na programiranju pričao Grubešić).

Bane Savić se bavio industrijskom elektronikom u Željezari. Za njega personalni računar nije bila nepoznata egzotika. Dapače, on nam je objašnjavao kakva je moć računara u praksi.

Koji je to bio ouuuuuuuuuu u mojoj glavi.

ZX Spectrum PIO

Banetove priče su me totalno zapalile za procesnu elektroniku. Počeo sam tražiti časopise i literaturu koja bi mi pomogla da skontam da li i kako se to može sa mojim spektrumom raditi.

Dočepao sam se knjige Arhitektura mikroprocesora (žute debele korice) u kojoj su bili pokrivena dva glavna mikroprocesora: ZX80 i men' se čini Motorola (znam da je ona bila procesor u Comodore 64).

I tu sam našao da mi za moje eksperimente to treba PIO – parallel input output sklop.

Evo mozgam, ali se nikako ne mogu sjetiti šta sam ja to htio napraviti.

(Mislim da je to bio sklop kome si stavljao nepoznati otpornik, a on bi A/D konverzijom utvrdio otpornost te prikazao shemu boja za tu otpornost)

Šta god to bilo, mi smo Banetu (to je bio završni grupni rad u 4.tom razredu) izložili naš grandiozni plan.

Na sljedećem času, svojim karakterističnim dubokim glasom, Bane je samo rekao: “Husremoviću evo ti tvoj PIO”.

Isto k'o da mi daje žvaku, a ne sklop koji je u to vrijeme bio prava vrijednost.

Ooouh …

I mi taj sklop, šta god on bio, napravismo …

Sklopa se ne sjećam, ali se i danas mogu prisjetiti meraka sa kojim sam to radio, i zanosa u kom sam bio.

Bio sam ubjeđen da sa ZX Spectrumom i PIO-m mogu isprogramirati i napraviti šta god mi padne na pamet.

Era IBM PC-jeva

Moj spectrum je bio ko ratni veteran. Gumena tastatura se već odavno odvajala od ostatka računara, neke tipke su otkazale pa je to premošćavano žicama koje sam zalemio, šarafi od kućišta su se već odavno pogubili.

Već su se počeli pojavljivati prvi PC-jevi. Oni su, za razliku od mog spektruma, imali flopy diskove. A koje je to čudo bilo. 1.4 MB HIGH density pohrana. Za razliku od trake 100x brže i pouzdanije iščitavanje. Čovječe …

Kupi mi kupi babo, kupi mi IBM compatible PC

I ja ti svog babu vrlo brzo natjeram da se bez PC-ja ne može živjeti. I on preko svojih prijatelja nađe u Sarajevu firmu koja je počela dovoditi “Tajvance” koji su bili puno jeftiniji od originalnih IBM PC-jeva, a “sve isto rade” … hehe. I stvarno, po super povoljnoj cijeni sam dobio Računar sa AT 286 procesorom, Hercules crno-bijelom grafičkom karticom, 2 MB RAM-a i matričnim štampačem citizen ! Sve to za samo 3800 njemačkih maraka. Još malo dodati i eto ti nov auto u to doba.

Bilo kako bilo, moj babo nikad nije žalio svom sinu freak-u ugoditi ovakve stvari. On se uvijek sa mamom šalio kako to nije trošak nego investicije u biznis.

IBM DOS, MS DOS

U to doba, pojma nisam imao što su to softwerske licence, šta piraterija. Programi (piratski naravno :)) su se prodavali preko novinskih oglasa.

Na moj računar je došao IBM DOS 4.xx. U “Svetu računara” se počelo pričati kako se pojavio mrak grafički sistem “Windows”. Bila je to verzija 1.0 i isporučivala se na disketama.

Ubrzo sam došao do instalacijskih disketa. Ali, da bi se taj sistem koristio imati miša.

Šta je sad miš !? Kako to hoda ?!

Dao sam se odmah u potragu, i ubrzo našao mjesto gdje se mogu kupiti miševi. Cijena sitnica: 100 DM.

Al' neka, stvar je bila genijalna. Windows-i su bili sami po sebi beskorisni, ali koncept rada sa mišem je bio super.

Ubrzo će mnogi programi obezbjediti podršku za miša (Ventura publisher), tako da je i ova “investicija” bila dobra :)

bye bye hardware, došla je era software-a

Ali jedna se tu loša stvar desila. Za razliku od Spectruma, koga sam u dušu upoznao, PC je bio crna kutija. Čak ni ja, ovakav znatiželjan, nisam smio plaho “šarafati” sa PC-jem, a ne kamo li eksperimentisati i prikopčavati custom-made stvari na njegove portove.

Čak ni moj babo, koji je vazda bio moj bezrezervni “fun”, ne bi izgaranje 3 i kusur hiljada maraka tako jednostavno progutao.

ETF, kruške

Nakon zalud potrošene godine u JNA, došao sam na faks. Godina zatupljivanja u JNA, loš nivo matematike u srednjoj školi, dali su svoj rezultat: Iako sam učio, sve ispite na zimskim rokovima sam pao ko kruška …

Dodatni problem je bilo moje detaljisanje. Umjesto da se fokusiram na predavanje i sveske profesora, ja sam blento nabavio buljuk knjiga i to proučavao. E tako se jarane ne završava fakultet.

Instrukcije iz matematike

Nakon zimskog brodoloma, ostao je upitnik kako se spremiti za ljetne rokove. I onda je babo našao instruktora za matematiku (mislim da je taj čovjek i danas asistent na ETF-u).

E on me je “prosvijetlio”: kani se dijete proučavanja. Evo ti džonovi, imaš naučiti 10-tak tipova zadataka i to je to.

Nako završenih instrukcija, imao sam njegovim rukopisom ispisane zadatke.

I to sam navježbao …

Ljeto je pametnije od zime

I doista, po tom principu sam uspio do jeseni sve ispite “očistiti”. Koje olakšanje ….

A šta bi sa informatikom ?

U toku te prve godine, informatika je bila po strani. Jedini dodir je bio kroz predmet “Programiranje I”. Taj predmet je naravno bio “za odmaranje”, s obzirom na ranije znanje.

II i III godina … come back

E na drugoj godini sam već skontao kako se polažu ispiti, tako da je sve teklo glatko.

Za računar je već moglo naći vremena. Ali to je vrijeme uglavnom trošeno u nabavku i gledanju raznoraznog software-a.

Sjećam se da sam se “zapalio” za prolog, za koga sam našao neku knjigu, da bi mi kasnije komšija Ranko (koji je završavao ETF), našao i program.

Umjetna inteligencija, deklarativno programiranje: reci šta, a prolog će sam skontati kako dođi do rezultata … cool

Telekomunikacije

Na kraju druge godine sam sve ispite bez ikakve puno muke “očistio”.

Trebalo je odlučiti koji smjer: 1) Energetika ?

To je uglavnom upisivala raja koja je slabije stajala. Energetika mi nije ionako bila interesantna. Ma jok.

1) Informatika ?

Iza energetike, informatika je glasila za lagan smjer. Što će mi informatika – to može ostati moj hobi.

3) Automatika ?

Tu je bilo dosta “prave elektronike” i žica koje sam vazda volio, ali gdje ću naći dobar posao kao automatičar u Bosni ?

4) Telekomunikacije ?

E pa tamam. Ima dosta žica, ali i informatike. Idem na TK.

Koji to student upiše treću godinu i ne završi ETF !?

Treća godina je započela da bolje ne može biti. Na prvom parcijalnom sam položio zloglasnu “Impulsnu elektroniku” kod Pašića, nakon toga i sve ostale parcijalne.

Tačka.

Fakultet zdravo.

Rat.

Kako sam ja bio skroz u svom svijetu, za mene je rat bio totalno iznenađenje.

Definitivno sam bio u grupi onih najglupljih što se tiče shvatanja: ljudi počeo je rat.

Rat me je dočekao u Zenici kod brata.

Ratna informatika

Što ti je sudbina …

Da bi me zaštitili od pješadije, gdje bi garant bio dobar kandidat za glavu izgubit', brat, snaha i roditelji su povukli veze da me udome na neko mjesto gdje se “ne puca”.

I tako sam se ja našao u jesen ‘91 u Press centru okružnog štaba TO Zenica.

Šta sam radio ? Radio na računaru :) Na pripremi štampe za štabske novine.

Kako je sve što je bilo vezano za računare bilo interesantno, fakat sam se brzo ufurao u DTP.

Brzo sam postao DTP guru, i guru za računare općenito :)

3. Korpus AR BiH, služba informatike

Početkom ‘92 se formira 3.korpus. I meni u štab dođe moj budući načelnik Meša. Meša je čuo kako ima “neki mali što rastura računare”, pa me je pitao da li bih želio da pređem u informatiku kao programer.

Objasnio sam da sam ja nezavršeni student, i čak telekomunikacija, a ne informatike.

“Slušaj”, rekao je Meša: “Ljudi nema, svi su se inžinjeri razbježali, ako hoćeš to nije problem”.

I tu sam ispekao zanat. Nije bilo suđeno da informatika bude samo hobi.

Clipper-ica

Od Tuzlanskog korpusa smo dobili aplikaciju za vođenje personalne evidencije. To su radili neki ljudi sa njihovog fakulteta, koji su ubrzo nestali.

Bilo kako bilo, aplikaciju smo instalirali u sve jedinice korpusa, a podršku od Tuzlaka nismo mogli dobiti.

Ja sam predložio da to prepišemo đoneći funkcije postojeće aplikacije (nismo imali puni source, samo segmente).

I tako sam postao guru za clipper.

Nakon toga smo radili za službu finansija radili knjigovodstvo.

Stručnjak za oživljavanje diskova i matičnih ploča

U vrijeme potpune blokade, nastao je veliki problem za sevisiranje računara. Zalihe “zdravih” računara iz firmi su istrošene. Svi su uveliko bili mobilisani. Najveći problem je bio sa hard diskovima. Oni su prvi počeli crkavati. Tu smo čak išli do toga da smo otvarali diskove, pa pokušavali ih otkočivali ako bi mehanika zakazala.

Sjećam se jednog diska koji je danima radio na mom stolu otvoren. Kad bih računar palio, ja bih ga zavrtio i pokrio da ne ide prašina.

Bad sektori su se pojavljivali, ali smo to uredno da “chkdsk /f” krpili … Kino pa eto ti.

Kad se neka naša vojna delegacija vratila iz Malezije, Malezijci su im u kofere potrpali matične ploče i diskove.

Kad smo to dobili, to je bilo veselje … NOVA MATIČNA PLOĆA. NOV HDD … OUUU

disk kapaciteta 80 MB … mislili smo da se se do Sudnjeg dana ne može popuniti.

Montiranje hardware-a Autotech Zenica

Nakon što je sklopljeno primirje sa HVO, ljudi su počeli “ganjati” posao. Jedan od tih je bio Kemo Ključanin, koji je imao ideju da počne kupovati preko Hrvata računare.

Čuo je kako sam računarski guru-guru :) i predložio da zajedno uđemo u posao.

Na kraju se to završilo tako da sam ja preko noći, kad završim sa službom u Korpusi, dolazio i montirao računare.

Uh, šta čovjek izdura kad mora …

Fmk

94' godine sam se oženio. Taman u to vrijeme, moj šef mi je predložio: Ja sam prije rata radio u jednoj firmi koja je pravila knjigovodstvene programe (SEB – Savremeni ekonomski biro).

Ti programi se nalaze na puno mjesta ali ih niko nema održavati.

“Ja ne mogu izlaziti iz kruga kasarne, mene uvijek Načelnik može tražiti … Da li bi ti uzeto te aplikacije pa da zajedno započnemo”.

Rad kod Keme je ipak bio manje-više obično šarafanje, software je ipak bio veći izazov.

A pare su mi definitivno trebale. I tako i zvanično započe karijera softveraša :)

Korisnički interfejs

Nakon par mjeseci, došlo je razilaženja između mene i Meše.

Naime, ja sam čim sa počeo upoznavati te stare aplikacije SEB-a, počeo mjenjati strukture tabela i source kod.

Programe su očigledno pisali odlični ekonomisti ali loši programeri.

Davali su imena poljima tabele p1, p2 … Niko živ se u tome nije mogao snaći.

Što se tiče korisničkog interfejsa, sve se obavljalo na crnom ekranu i biranjem od “1…9”.

Kako sam ja na armijskim projektima napravio već niz biblioteka koje su omogućavale (po meni) bolji interfejs,

ja sam nakon pola godine skroz prepisao programe. Ustvari, većinu koda sam napisao ispočetka gledajući kako stari programi fukcionišu.

To sposobnost funkcionalnog đonjenja sam već izučio kod programa za personalnu evidenciju (KORPS).

Kada sam došao do nivoa da je program funkcionalno obzebjedio sve ono što su stari nudili, kod korisnika sam počeo postavljati svoje aplikacije.

Kod većine korisnika je to bilo ok, ali je kod jednog nastao veliki problem.

Vrati mi moje stare programe

Žena koja je radila, kada sam postavio nove aplikacije je sva u izbezbumljen rekla: vrati mi moje stare programe !

Ja sam je pitao: A Zašto ? Ona je odgovorila: Ja sam na to navikla, meni ništa drugo ne treba.

Odgovorio sam uredu, ali ja stare aplikacije ne mogu održavati.

I tu je nastao problem. Ta žena je imala poseban status kod direktora, pa se ona njemu (bukvalno) isplakala, pa je direktor zarad svoje miljenice nazvao Mešu … Pa je Meša meni rekao da programe treba vratiti na staro …

Međutim, ja sam bio izričit: “Ja vraćati neću. Ja se u tim programima ne mogu snaći ništa.”

Tako i bi. Meša je to vratio, i nastavio održavati te stare programe, a ja nastavio svoju furku.

Dogovor je bio da svak' svojim putem nastavi.

Oni klijenti koji su počeli koristiti moja rješenja, a koje smo ranije dogvorili zajednički, su što se novaca tiče ostali fifti-fifti. I mirna Bosna.

Knjigovodstveni program može svaki "levat" napraviti

Interesantno je bilo moje tadašnje razmišljanje. Knjigovodstvo mi se činilo nešto što je super jednostavno.

Nabildan ETF-ovskom matematikom imao sam rezon:

Nakon integrala, knjigovodstveni program sa svojim saberi-oduzmi-pomnoži može svaki levat napraviti

Bio sam ubjeđen kako ću za pola godine - godinu najviše stvar “zaokružiti”, i da se tu više neće imati šta bitno dodavati ili oduzimati.

Joj bekana …

Sigma-com

Stvar se pred kraj rata počela zahuktavati. Broj korisnika FMK je konstantno rastao.

O iluzijama o onih 6 mjeseci-godinu sam prestao razmišljati. Ispostavilo se da ono što radim ljudi hoće kupovati.

I tu je nastala VELIKA greška u koracima …

Umjesto da ko i svi moji drugovi nakon završetka rata uzmem knjigu u ruke i završim to studije, ja sam se ufurao u to da sam biznismen.

Iako su na ETF-u pripadnicima armije dali sve moguće povlastice ( svi smo postali apsolventi, trebali smo samo ispolagati preostale ispite) ja sam imao novu furku.

Rekao sam sebi kako sam za rata postao informatičar, i kako nemam namjeru da se ganjam sa telekomunikacijama.

Takođe sam sebi i drugima objašnjavao kako sam sve sa fakulteta zaboravio (k'o da drugi nisu) i kako mi je bezveze da se u to ufuravam.

Tako i bi. Strikan i Sadat koji su sa mnom bili zajedno u Korpusu i na istoj godini su u roku od 1 - 1.5 godinu diplomirali.

A ja postao “biznismen”.

Biznis

Sve bi to bilo uredu da ja jesam tip biznismena. Al' nisam. Ja sam popriličan freak, i često sam donosio odluke koje su imale najmanje veze sa mojim biznisom …

Ali hajde de. Nakon 16 godina sam ipak koliko-toliko naučio svoj “freak”-luk uskladiti sa potrebam posla.

bring.out, linux, opensource

Prije 10-tak godina sam se počeo interesovati za otvorene sisteme.

Vremenom je koncept “opensource”-a postao polazište za sve nove poslove.

To je bio i glavni razlog što sam priliko preseljenja firme u Sarajevo promjenio ime u “bring.out”.

http://www.bring.out.ba.

bring.out nije još nije “aterirao” na tom putu. Nadam se da će i taj dan u dogledno vrijeme doći.

Eto, u ovome je uglavnom prošlo mojih 25 informatičkih godina …

1056 views and 0 responses