Kašnjenje

Pripremam se sastanak sa kolegama iz "Rama-glas"-a. Tema je status knowhow projekta.

Pripremam se ako što čitam svoj blog, tickete na redmine-u,  bilješke.

U šta mi je prošlo proteklih 7 mjeseci !?

Umoran sam, iscrpljen ... a opet trebam konstatovati:

Nisam ispunio data obećanja !

A i to "nisam" nije ono malo, nego skroz :(.

Čovječe, da li ja samo maštam da ja, odnosno moja firma može napraviti ono o čemu pričam ? Da li je sve ovo samo moja halucinacija !? Je li moj "voz prošao", ali se ja još ne mogu pomiriti sa tim  ?

Nešto radim dan i noć i tako godinama, ali to nešto je na kraju ništa ?!

Pregled blogova i redmine ticketa mi je dao retrospektivu ovog perioda:

  • 12/2010 - FIT ispiti, zimski rokovi, Fiskalizacija saga sa Tring-om, Fiskalizacijski "trvor" sa državnim institucijama
  • 01/2011 - FIT, knowhow ERP - sprint_1
  • 02/2011 - FIT, nakon ispita, završni, knjigovodstvo pokušaj ubacivanja novog čovjeka - neuspješno
  • 03/2011 - FIT seminarski (RM, UBP), knowhow ERP - sprint_2
  • 04/2011 - FIT reporting, bring.out novi ljudi (1 uspješno, 1 neuspješno), fiskalizacijska ludara uoči 15. aprila
  • 05/2011 - bring.out novi ljudi / 2.  knowhow prodaja/fiskalizacija - OpenERP ili "green field" rješenje(*)
  • 06/2011 - FIT junski rokovi, Rama-glas, Vindija - ljudi pitaju ... a ja i dalje nemam ništa za pokazati ? Nervoza ispiti + nervoza knowhow = nervoza samo 'taka


Kad se sve ovo sabere, ovo su glavni događaji iz proteklog perioda:

  1. puno FIT-ovanja - studiranja
  2. Fiskalizacije previše - puno, puno više od očekivanog
  3. interni poslovi - završni račun, novi ljud
  4. knowhow


FIT-ovanje, studiranje

FIT-ovanje je jedini posao kod koga osjećam postignuće, kod koga sam napravio  konkretan rezultat. Sve ispite sam uspio položiti u junskom roku. To je u čitavoj ovoj "gunguli" veliki uspjeh. Mogu slobodno reći da mi je FIT koliko-toliko pomogao da podignem samopouzdanje. Barem na jednom polju mogu reći da sam ono što sam započeo - i završio.

Interesantno je da sam razmišaljao o tome da studiranje ove godine stavim na stand-by radi obaveza u firmi - prije svega realizacije "knowhow". Međutim, na kraju sam ipak shvatio da bi to odustajanje, onakav kakav sam, vjerovatno bilo i kraj projekta zvanog "završiti FIT, donijeti babi diplomu". Motiv koji sam imao je bio dovoljno jak da odustanem od ove ideje.
Ako sam prije 15-tak godina zarad biznisa "batalio" ETF, to ovaj put nisam učinio. Svi "biznisi" nisu vrijedni jednog osmjeha mojih roditelja. A čovječe ... kako se samo raduju svakom položenom ispitu. Pa isto k'o da "Hardward" studiram.

Fiskalizacija

Što se tiče fiskalizacije, tu sam samo-tako oful'o. Kada sam projicirao šta nas čeka pri fiskalizaciji, vidio sam se iskustvima koje smo imali prilikom fiskalizacije naših klijenata RS-u (a prije toga u Srbiji). Međutim, po tom pitanju je bilo hiljadu belaja, i još toliko nas čeka.
Bez obzia na razloge, bitno je da je fiskalizacija tegobna i da će nam ona još puno vremena i energije oduzeti.

U fiskalizaciji naravno ima prostora za zaradu. Ali, da sam kojim slučajem mogao birati između fiskalizacija u 2011 da ili ne - bez razmišljanja bih odabrao "NE".

OpenERP

Nisam greškom napisao OpenERP umjesto "knowhow". Od prve ideje "knowhow", OpenERP sam označio kao bazni projekat knowhow, ali nikada nisam stavio znak jednakosti knowhow = OpenERP.

Knowhow je moj projekat, OpenERP to nije. Knowhow je cilj, OpenERP sredstvo za postizanje tog cilja.

U proteklih 7 mjeseci utrošio sam 90-tak sahata na OpenERP. Malo. Premalo.

U tom periodu sam u dva navrata postigao kontinuran rad (kako je gore navedeno kao sprint_1, sprint_2). Ostatak je "otišao" na druge stvari.

OpenERP ima puno stvari odlično urađeno. Ima odličnu osnovu za podršku finansijskom i robnom knjigovodstvu (iako znatno manje gledajući na našu postojeću praksu i zakone). Proizvodnja je dobro obuhvaćena.  Ali ... Ah da ... uvijek kod mene to prokleto "ali".

Sviđalo se to "ali" meni ili ne, ono se opet pojavilo. Pojavilo se, ili bolje reći "pokazalo" se tokom aktuelne fiskalizacije.

Fiskalizacija

Fiskalizacija je prvi plan stavila funkcije prodaje (maloprodaja i veleprodaja). Ovaj dio OpenERP-a je "najtanji" sa stanovišta naših potreba. OpenERP ima "sales" (veleprodaja) i "point of sale" (maloprodaja) module. Oni su međutim previše uvezani sa knjigovodstom.

Drugi veliki problem je taj što fiskalizacija nije podržana. Ali to samo po sebi nije problem. Naravno da sam znao da OpenERP nema riješenje fiskalne funkcije. Ono što me je zateklo jeste dimenzija problema fiskalizacije.

Prateći probleme na terenu, utvrdio sam da su fiskalni drajveri proizvođača fiskalnih uređaja loši. Sa njima opet naša aplikacija komunicira kao sa crnom kutijom. A ta crna kutija u svakoj situaciji novog problema najčešće samo - "ušuti". Dijagnostički dio tih drajvera je "šupica-tach".  A sve to za posljedicu ima nove servisne i developerske aktivnosti. I što je najbitnije, nervozu kod korisnika.

Nije problem kada se ne može napraviti knjiženje jedan dan. Ali je katastrofa da prodaja ne radi jedan dan. I to je tako prirodom posla.

Svjesni te činjenice, probleme fiskalizacije smo doista rješavali promptno. U konačnici, svi problemi na koje smo do sada naišli su riješeni. FMK ima dobru podršku za neosoft uređaje koji se u većini nalaze kod naših klijenata.
Ali to nije konačno rješenje. Od velike koristi bi bilo da je naš fiskalni "pametniji". Barem u onoj mjeri u kojoj su fiskalni drajveri proizvođača glupi. A iskustva kazuju da su poglupi.

Iz tog razloga sam došao do zaključka da moj prvobitni plan da se na knowhow (OpenERP) jednostavno "nalijepe" funkcije razvijene u FMK nije dobar.

Ako se to tako uradi, uvijek će biti "kašljanja". K'o dan je jasno da do poboljšanja na strani fiskalnih drajvera neće biti. Oni su zadovoljili kriterije koje je država postavila (prošli su certifikaciju) i njih (proizvođače) dalje od toga nije briga. Svaki problem koji se desi na relaciji ERP sistem->Fiskalni drajver je stvar koju treba "zakrpiti" ERP provajder.

Problem je kako te krpaže minimizirati - učiniti što jednostavnijim i efikasnijim. Zato sam došao do toga da je jedino pravo rješenje napraviti jednu čestitu aplikaciju koja bi obezbjedila "čist" API imeđu ERP klijenta i Fiskalnog drajvera proizvođača - fiskalni gateway (knowhow F2).

Pored fiskalnih funkcija, drugi veliki problem je taj što OpenERP point of sale modul nije rješenje za "Vindija use case" - Vidnija prodavnice. Prirodno rješenje za njih su "light" POS moduli koji dobro funkcionišu i u slučaju prekida veze sa centralnim serverom (off line režim POS modula).

Na Vindiju se "nakalemila" još jedna stvar. U februaru nam je jedan klijent zatražio rješenje za mogućnost mobilne prodaje. Tu se kao (za nas) prirodno rješenje pojavio "android" uređaj. Generalno, android, iphone predstavljaju novu mobilnih uređaja. Odlika svih tih uređaja je izrada aplikacija baziranih na web tehnologijama (HTML5). Kako HTML5 ima podršku za lokalni storage, svi gradivni elementi potrebni za izradu jednog kvalitetnog modula prodaje su tu.

Već postoje developerski alati koji omogućavaju da se sa istim tehnologijama napravi i dekstop i mobilni klijent.

Ove tri stvari su mi otvorile nove dileme, koje me ubrzo dovele do sljedećeg zaključka:

Najbolje je napraviti green-field modul prodaje (knowhow P1) i inteligentni fiskalni modul (knowhow F2) !

Došavši do ove tačke. Slijedio je novi prekid  - junski rokovi na FIT-u.

Na ove aktivnosti sam potrošio 50-tak knowhow sahata.

Šta su knowhow P1 i F2 ?

Došavši do ove tačke, već odavno prisutna nervoza generisana velikim kašnjenjem se i dodatno pojačala.

"P1" i "F2" postoje tek u mojoj imaginaciji. Kako ću svojim klijentima objasniti da je to rezultat mog rada ?!

Istina je da sam 4-5 manje radio na knowhow. Ali moje konkretno - vidljivo postignuće ispada ne 1/5 nego 0:

Ernad je ponovo na početku ? bring.out sa mnom na čelu u stvari nije sposoban da proizvede proizvede novu generaciju rješenja ?! knowhow će ostati samo moja halucinacija ?!


Sve ovo zvuči meni samom zvuči zastrašujuće. Mogu samo pretpostaviti kako će ovo zvučati mojim klijentima.

Treba li ovo prešutiti ? "Kupiti" vrijeme ? Sačekat da se stvari barem djelimično konkretizirati, pa onda izaći sa novim prijedlozima ?

Ne.

Ne, zato što bi time mogao dovesti u pitanje ono na šta puno polažem, a to je iskrenost.  Zavlačenje i ubleharenje ne smije biti moja strategija.

Ako su ublehe ono što mrzim, onda moram paziti da ne uđem u zamku sopstvenog ubleharenja radi viših poslovnih ciljeva.

Ovih 7 mjeseci su utrošeni kako su utrošeni. Ne preostaje mi ništa nego da vrijeme stavim na papir. Pa da se onda "porefenam". Sa sobom, i sa onima kojima sam dužan položiti račune u ovoj priči - sa svojim klijentima.

Izuzevši angažman na fakultetu, svi moji potezi su bili usmjereni na cilj koji se zove "knowhow". Čak je i mnogo rada na fakultetu određeno planovima i ciljevima koje sam postavio u "knowhow".  Da li je to pravilno utrošeno vrijeme ? Da li je to sve bila totalna "fula" ?

Traženje novih ljudi, reorganizacija firme, sve je to bilo i jeste usmjereno u pravcu "knowhow".

Istina je ta da sam od tog cilja daleko. Istina je da vrijeme "tutnji", a konkretnih rezultata nemam. "knowhow", čestit "bring.out software" su u ovom trenutku i dalje nedosanjan san ?!

Sve to mi nad glavom visi k'o Damoklov mač.

Koliko god me sve to gura da pokušam sa nekim "instant" rješenjima, toliko me spoznanja da odluke koje sada donosim određuju moju karijeru sprječavaju da idem strategijom:

Daj da nešto "skuckamo", da zadovoljimo to što ljudima treba, pa ćemo se kasnije "vaditi" ...


Ne ! Ako to uradim, od "knowhow" neće biti ništa.

Krpaža je uvijek kratka vijeka. Ako sam u čemu siguran, u tome sam.

Međutim, ne treba stvari ni idealizirati. "Overthinking" je meni svojstven. Određeni stepen improvizacije je nužan. Ne postoje idealni konecpti. Dobro je rezultat ispravnih kompromisa.

Ali ne želim "krpiti", kako u prihvatljivom roku doći do potrebnih rješenja ? Kako ovu stagnaciju pretvoriti u "pozitivan flow" ?

Ako dođem do cilja nakon što izgubimo sve klijente onda opet ništa nisam dobio.

Kako sopstvenu i percepciju drugih promijeniti ?  Je li mi suđeno da budem:

hernad - ah to je onaj što vazda nešto mudrija i "priča" ali taj nikad ništa konretno ne napravi. Sve ti je kod njega bla bla priča ...


Evo pišem ... pa bih nakon svojih riječi pod sto od stida i straha od toga da ovo što govorim nije ništa drugo do gola istina ...

Zašto sam stava da trebam "gurati" P1 i F2 module ? Zato što su oni jedna zaokružena i koliko-toliko mala cjelina.

Zato što su to funkcije koje klijenti svakodnevno i najviše koriste. Zato što bi realizacija ovih modula nama kao firmi vratila pouzdanje da smo sposobni "iznijeti" na vidjelo konkretna programska rješenja. Proizvesti novi software. Proizvesti !

Ako to postignemo, onda ćemo iz jedne sasvim drugačije perspektive moći odrediti buduće korake u projektu.

Spojiti knowhow P1 i knowhow F2 sa OpenERP knjigovodstvom ? Moguće ...

Nastaviti sa "green field" strategijom - dodavati funkcije  u okvire koji su stvoreni sa P1 i F2 ... i to ima smisla.

Bez naših rješenja i "reanimiranja" bring.out vlastite proizvodnje software-a jednostavno dalje ne ide.

Možda je već sada kasno. Ali nemam ništa od daljnjeg "dumanja" na temu:

Je li kasno ? Je li bring.out mrtva firma ? Je li tvoja karijera software developer-a gotova, samo što ti to ne znaš ?

Biće šta je dragi Allah odredio. Moj posao je pokušati napraviti hairli posao. Moj posao je dati sve od sebe. Ali ne i PREKO sebe.

Dinamika

Iza svega ovoga slijedi logično pitanje:

Ok, guraj ... Ali koja je dinamika ? Ne može se vječno čekati na taj tvoj imaginarni dobar software.


I odmah takav rezon vodi u narednu zamku: Napraviti nove NEREALNE rokove.

Koji će me dodatno iscrpiti. Koji će generisati nove nervoze. Koji će mogućnost uspjeha još više umanjiti.

E neću ponovo u tu zamku ulijetati ! Ne smijem biti blentav pa ponavljati scenario iz 2004.

A scenario je, nije se zgoreg podsjeitit, bio:

Nadoknadiću sve propšuteno preko ljeta. Pa ću raditi subote nedjelje, ....

I u tom turbo scenariju za tren sam došao do tačke:

Ja ne znam ni 1+1 sabrati, a ne kamo li nešto proizvesti !

Blentav jesi ali tol'ko blentav ne smiješ biti !

Zato dinamika moraš odrediti realnu dinamiku. Ako unutar te dinamike ne uspiješ - onda bar nećeš kukati sam sebi do kraja života:

Da mi je bilo vremena ja bih to završio ...


To je priča luzera. To je priča onih koji vazda okrivljuju druge i drugo za svoje neuspjehe. Nemoj biti luzer. Nemoj biti luzer makar se na kraju ispostavi da nisi kadra učiniti to za što se boriš.

Musliman si. Djela se mjere po iskrenom nijetu. Nemoj to zaboraviti !

Pa dobro, ako si svega toga svjestan, koja je dinamika ?

Imaj u vidu: Od 02-09.07 si odsutan. Idem sa hanumom aBd u Tursku.

Od 10-15 će biti fiskalizacijska ludara. Znači u tom periodu opet ništa od pravog posla.

Ostaju dvije hefte jula do ramazana. Šta u tom perioudu ? U tom periodu sa Sašom zajedno napraviti T0. Šta je T0 ?

To je knowhow developer's toolset. Da, zaboravih reći da je to stvar koju sam uoči ispita konkretno radio.

hernad i "konkretno" ? Pa eto, vidite i to "konkretno" nije "konkretno" - toolset sam za sebe ničemu ne služi :(. hernad majstor za trošenje vremena na nekonkretno ...

Ali dosta si sam sebe šamar'o ... vrati se na 15-30 juli.

U tom periodu precizirati funkcionalne zahtjeve P1, F2. Ako se šta napravi dobro i jeste. Bitno je napraviti odabire i obuku developera. Da. Ovaj put developeri imaju ODVOJENO vrijeme za pripremui obuku. A ne kako sam ja to ranije običavao i pravio greške:

Ma to ti je lahko. Evo ti jezik, Evo ti džonovi i počnimo raditi

Ne. I ja i saša moramo imati na svom računaru sve što nam treba da proizvodimo software. I to treba biti uniforman toolset. Od tekst editora preko programskih jezika do frameworka, metodologije razvoja i konverncije programiranja.

Saša je pametan i sposoban čovjek. On je taj koji na kraju krajeva na svojim leđima uspješno drži FMK.  Ti i Saša znate ste sposobni napraviti dobre stvari. Bitno je samo da se ubacite u pravi ritam. Na kraju krajeva mi smo (u developerskom smislu) know-how koji bring.out posjeduje. I to je to. Više nema, niti šta mimo toga možemo "roditi".

Macomanija

Prije mjesec dana, u toku  T0/P1/F2 mozganja sam nabavio MacBook Pro notebook. Par dana nakon toga i iPhone. Totalna apple-izacija. Zašto ?

Zato što sam prilikom testiranja postojećih mobile developerskih alata uočio da 99% developera iz ovog domena kao primarnu platformu za razvoj koristi Mac. Ciljne korisničke platforme mogu biti (i jesu) Linux, Windows, Android ali ljudi za razvoj isključivo koriste Mac-ove.

Godinama sam sam sebi davao komentar:

Ma to se Amerikanci "pres..avaju". Kupuju Mac-ove samo zato što je biti Mac user "cool".

Već nakon heftu dvije rada sa Mac-om shvatio sam u čemu je kvaka. Ovo je najbolji sistem za razvoj aplikacija. Upališ, pišeš i ne misliš više na računar. On jednostavno radi.

U ovih mjesec dana ne mogu se sjetiti nijednog problema koga sam adresirao kao:

Ma handri me računar.

Zato sam prije par dana nabavio još jedan MacBook Pro - za Sašu.

Mac-ovi nas sigurno sami po sebi neće dovesti do željenog cilja. Ali će zasigurno moguće probleme sa oznakom "handri me računar" svesti na najmanju moguću mjeru.

Što kaže Jasko bring.out:

Ti si vazda kukao na svaki svoj računar: Ne radi mi ovo ne radi mi ono. Ne sjećam se da si duži period koristio računar bez ikakvi primjedbi.

Pored pozdanosti, treba napomenuti da je korištenje Mac-a prava inspiracija za informatičara po pitanju korisničkog iskustva (***). 

Zato ću Saši i Sebi reći:

Hajmo napraviti software koji će se i Mac useru svidjeti.

Dobro. Znam. Mi te standarde sada ne možemo postići. Ali će nam definitivno svakodnevni rad na Mac-u pomoći ovim aspektima aplikacije posvetimo potrebnu pažnju.

Bakir

Moj Bakir u zadnje vrijeme non-stop kuka. U sklopu tog kukanja meni govori:

Ti ne znaš ništa drugo nego raditi !

A u vrijeme ispita:

Ti ne znaš ništa drugo nego učiti !

Pa na sve to k'o iz vedra neba ubaci:

Mene niko ne voli !


Dijete je nezadovoljno. Željno babe. Kako i ne bi kada, nakon što u neka doba dođem kući, nemam snage da ga saslušam a ne kamo li da se sa njim poigram i popričam.

Sa FIT-om sam koliko-toliko pričinio zadovoljstvo svom babi i materi. Ali sa tom prilikom "otkin'o" od ono malo vremena koje odvojim za svoju djecu. Knowhow je to malo napravio još manjim.

Rijetke su subote i nedjelje koje sam u posljednjih sedam mjeseci odvoji za svoju djecu. P radnim danima da ne govorim. I šta na kraju bude ?

Paradoks je taj što se to nezadovoljsvo uveliko osjeti u mom radu.

Programiranje i informatika nisu poslovi koji se mogu na silu raditi. Bez čistog razuma i pune koncentracije čovjek ne može puno uraditi.  Od jedan se ne može stvoriti dva.  Često se uhvatim u mislima:

Nema te po čitav dan, a opet ništa nisi napravio ? Šta ti čovječe uopšte radiš ? What is the point ?!

Jednostavno se čovjek u svemu tome istroši. Na kraju se ispostavi da si ogromnu energiji utrošio na skroz pogrešan način.

Dinamika / 2

Vikend sa djecom se ne smije preskakati ! Koliko taj vikend treba mojoj djeci, isto tako treba i meni. Bez njega se "čovjeku" baterije ne pune. Sa  "praznim baterijama" se ne može ništa dobro napraviti.

Zato dinamiku ne smijem praviti tako što ću krasti od svoje djece. Pa makar to bio i knowhow. Makar to bila budućnost firme. Ako je kalkulacija dinamike spala na tu matematiku, onda je dinamika nerealna i pogrešna.

Iza jula ide ako Bog da, ramazan. Ramazan je vrijeme u kome se čovjek treba posvetiti ibadetu. U kome mora imati imati vremena otići na sa svojo porodicom na teraviju. U kome mora imati vremena za iftar.   U kome mora imati vremena za dovu.

Nema ništa od ubrzane poslovne dinamike za ramazan ! Ako je kalkulacija dinamike spala na tu matematiku, opet - ne valja ti dinamika !

Ramazan je vrijeme kada čovjek mora napuniti baterije imana. Te baterije se tokom godine isprazne.

Zato se ne smije ramazan dočekati sa rezonom:

Kud sad ? Kako ću stići završiti sve poslove preda mnom ?


Ne radi to sebi. Fulaćeš. Nećeš dobiti ništa ni od poslova ni od ramazana. Zato reci:

Elhamdulillah. Da čovjek u zdravlju dočeka provede ramazan. Da ga osjeti u svoj svojoj ljepoti.


Rezime

Ovaj post je vjerovatno favorit da bude moj najduži članak ikada napisan.

Vjerovatno i kandidat za najkonfuznije napisan članak.

Možda i kandidat za najblentaviji članak.

Vjerovatno kandidat za najiskreniji članak.

Sa stanovišta posla, vrlo moguće samoubilački čin. U svakom slučaju krajnje neobična priprema za sastanak sa klijentom.


---
(*) green field
(**) API - application programming interface
(***) User experience

663 views and 0 responses