hernad

Zadnjih godinu dana redovno dovim:

Dragi Allahu, providi. Olakšaj moje poslove!
Podaj da započete poslove, preuzete obaveze, postavljene ciljeve ostvarim do kraja. Podaj da se kanem beskorisna posla, ili posla koji nisam kadra završiti !
Podaj da ishod bude hairli posao: koristan za mene i moju porodicu, za moju firmu i ljude koji u njoj rade, za one koji koriste naše proizvode.
Daj mi fokus. Providi ! 

Fokus. Fokus je nešto sa čim oduvijek imam problem. Puno mi je toga u glavi. Puno započnem, a malo toga završim.

Kada mi ponestane samopouzdanja pomislim:

Šta si zin'o na dunjaluk !? Pomiri se sa tim da te svoje želje i maštanja jednostavno ne možeš ostvariti. Nisi ti tako pametan kako sam sebe ufuravaš ! Eto te razmišljaš ko dijete od 7 godina - k'o Bakir ... Još samo da se počneš pitati: 'Hoću li biti astronaut ili informatičar kad porastem ?' ...

Nakon tih ekstremnih gore/dole razmišljanja, elhamdulillah, vazda dođe period zatišja - dođem do nekakve sredine.

Tokom tog perioda sredine radim. Nekada bolje, nekada lošije. Nekada više, nekad manje manje fokusiran.

U zadnjih par mjeseci, elhamdulillah, napokon imam osjećaj da maglene "knowhow" vizije dobijaju konkretnu formu. Moji poslovi napokono konvergiraju ka konkretnim rješenjima !  

Osjećaj lutanja kroz maglu, presipanja iz "šupljeg iz prazno" polahko nestaje.

U svemu tome mi je posebno interesantna konstatacija da taj progres nije rezultat nekakvih radikalnih promjena mene !?

Ja, ako što to upravo sada radim :), znam čitav dan "protračiti" na pisanje ovakvog članka, umjesto da radim nešto konkretno.

Šta je onda pokrenulo te pozitivne procese ? Gdje su se desile promjene ?

U organizaciji. U organizaciji je "kvaka" ! 

Prije tri mjeseca sam u tim svojim gore/dole mislilačkim fazama bio na dnu:

Nemam fokusa, nemam fokus. Lutam, lutam ?! Samo što si čestito "zagazio" u openerp, ti opet staneš. Ništa ti ne valja !? Pa šta ti je čovječe ? Preuzeo si obaveze da to uradiš ! Daj bar nešto završi. Ma nemaš ti pojma ... ti si izgubljen ko "burek u svemiru" !

Bez obzira na svoju iskrenost, te sam misli ipak ostavio za sebe. I iskrenost ima granice :)

Pored toga što bi to (opravdano) druge dovelo do zaključka da je Ernad ovaj put i nepovratno puk'o, razlog su bile ove suprotstavljene misli:

Ima razlog zbog koga lutaš !?  Nešto ne radiš dobro. Prestroji se. Promijeni organizaciju. Rethink Ernade ! Rethink Ernade !

U narednom periodu to se, elhamdulillah, i desilo.

Saša (vsasa)

U projekat sam uključio Sašu. Saša i ja radimo zajedno više od 10 godina. Saša zna na pravi način protumačiti i moje najkonfuznije zahtjeve. 

On je iskusan developer, zna programirati, zna identificirati konkretan cilj zadatka i ići ka tom cilju.

Saša je fokusiran, ja to nisam. To nas čini dobrom kombinacijom. Moj cilj je knowhow u cjelini, njegov ticket #24800, #24792 ili neki treći.

Ja sa ticketima kao što je #24494 "zanovijetam", a on ide ka cilju. Ono što je vrlo bitno, u toj priči "hernad konvergira" / "vsasa divergira" nema konflikata.

Diskusija ima, razilaženja ima, ali sve te diskusije udaraju u "isti bubanj", ka istom cilju.

Postoji povjerenje, postoji razumijevanje da dobar software nije samo software koji proradi.

Zato sam ubijeđen da Saša i ja jedan bez drugoga ne možemo :).

Ali da ovo ne bude neka patetična priča, pojasniću: Saša je radom u bring.out "ispekao zanat" developra kakvog bilo koja firma samo poželjeti može.

Međutim, bring.out je prostor koji Saši nudi puno toga i od Saše izvlači maksimum. 

Tome su moje konvergencije puno pomogle. Bez tih konvergencija Saša bi bio "na persi" sa git-om i github-om, sa javascript-om i appcelerator-om i ko zna sa čim već što je Saša u zadnja tri mjeseca prevalio preko glave.

Istina. Sve to je mogao negdje drugo savladati. U nekoj drugij firmi. Međutim, u svakoj novoj firmi otvara se bespoštedna borba za status: "Koje si škole završio ?". "Ko si ti da meni, inžinjeru informatike, držiš predavanja ?". To Saša dobro zna. 

Koncept totalne otvorenosti nosi sa sobom opasnost. Saša gradi svaki dan na github-u gradi svoj kredibilitet. Svaki taj projekat, svaki njegov "commit" je bolji od deset stranica napucanog CV-a.

Svaki taj projekat govori koje vještine Saša ima, kakav doprinos Saša može dati.

Koje je škole Saša završio ?

Saša je srednjoškolac. Pride, srednju školu je završio u ratno vrijeme. Pola časova "progutale" sirene za uzbunu. Loše obrazovanje, da gore ne može biti.

Ali, koga je to briga kada je posao u pitanju ?! Saša zna raditi posao. Saša ima diplomu "The dobar developer". Potpis na tu diplomu mu stavljaju njegovi github commit-i i redmine ticketi .

Jasko (bjasko)

Na pisanje ovog teksta me nije ipak nje potakao Saša, nego Jasko. Jutros su me u mailbox-u dočekale notifikacije na knowhow tickete koji su dodijeljeni Jasku: #24732, #24736, #24737. 

Jučerašnji radni dan je bio pretrpan tekućim sysadmin poslovima, tako da Jasko ove ticket nije mogao uzeti u toku dana kako je ranije planirano.

Zato je on odlučio da to uzme uveče. Naravno, to su njegovi radni zadaci i to će mu biti plaćeno. Ali je i prije bilo takvih zadataka, koji su mjesecima čekali na realizaciju. 

Koja je sada razlika ?

Razlika je zasigurno nastala u tome što se ove aktivnosti vrlo eksplicitno vrednuju. Radnici kroz svoje plate "osjete" efekte rada na knowhow(*).

Ali to nije sve. Stvara se klima pravog tima. Nema priče: "Ovo nije to moj rejon". Svako nastoji dati svoj doprinos. 

Ono što je u pomenutim "Jaskovim" ticketima veoma bitno jeste da se tu dešava mješavina sysadmin i developerskih operacija. I on se sa svim tim izborio maksimalno samostalno, prateći rad drugih na sličnim stvarima. E to je ono što je u toj priči golemo.

Zato mi je Jaskov pull request zlata vrijedan.

I Jasko je srednjoškolac. I Jasko je završio istu onu ratnu srednju Elektro školu na Bilmišću(*).

I Jasko je kao i Saša "truba" po formalnom obrazovanju. Međutim, Jasko ima diplomu "The dobar sysadmin".

Nije sve bilo uvijek tako ružičasto ... dapače

Da me je neko prije godinu dana pitao za Jaska i Sašu, ne bih imao ove riječi hvale. Oni to i sami znaju :). Ako ništa drugo, sa mnom su ljudi uvijek bili načisto. 

Svako malo dobijali su komentare kritike:

Pa čovječe, razmišljaj ! Pa zar ovo nisi uočio ? Gdje je priprema ? Gdje je vezni ticket ?! 

Samo prije pola godine, ta negativna energija je kulminirala do te tačke da je tren falio da se svak' na svoju stranu raziđe. Jasko i Saša su bili ubjeđeni da se njihovi napori ne uvažavaju, ja da se moji zahtjevi ne poštuju ...

Pa šta se u proteklom periodu promijenilo ?

Svi smo se dijelom promijenili. Kao čovjek sa posljednjom riječi u firmi, ja sam zasigurno bio uvijek i najjači remetilački faktor.  Ako ja nešto bitno ispuštam iz vida, ako ja nešto pogrešno "guram", to se naravno osjeti najviše.

Ali, označavanje krivaca i zaslužnih za nešto što je iza nas nema previše značaja. 

Svima nam je uvijek bilo jasno, čak i u fazama najvećih konflikata, da su namjere onih drugih poštene. Nikada se tu nisu dešavale nekakva "prljave igre" i spletkarenja. Nerazumjevanje da, ali ovo posljednje ubijeđen sam ne.

To nas je vjerovatno i zadržalo zajedno u najtežim trenucima. 

Sinergija, mikro bring.out community

Mislim da smo u posljednjem periodu ostvarili sinergiju zato što smo unutar firme formirali svoj mikro bring.out "community".

Komuniciramo, sarađujemo, razmišljamo, tražimo rješenja. Zajedno.

Nismo volonteri, radimo zato da bi za svoje poslove primili platu, ali ipak djelujemo u skladu sa principima djelovanja otvorene zajednice.

Tome je naravno doprinijelo moje "pushiranje" takvog načina djelovanja. Za to je trebalo puno vremena.

Puno truda. Dva nepismena i jedan srednjoškolac sanjar. Hmmm, definitivno nismo "dream tim" :). Međutim, forsiranje otvorenosti napokon daje željene rezultate.

Ja ih vidim. Moje kolege ih vide. To je ono što nas pokreće.

Budućnost

Dugoročno, knowhow onako kako je zamišljen ne možemo iznijeti nas trojica. Svaki materijal ima zamor. Mi se sada trošimo 500% ... Tako ne može dovijeka. Kadrovska pojačanja su neophodna.

Međutim, ne treba se sada time baviti. Treba guliti "naprijed".

Doći će vakat, aBd, kada će se se oko "knowhow" formirati prava zajednica.

Zajednica čiji je zametak mikro bring.out community :).

Na tome kao i na svakom drugom projektu jednostavno treba raditi. Biti uporan i istrajan. Ništa se nije preko noći stvorilo.

Dova

Priča o bring.out i "knowhow" nije bajka. To je priča koje je tek počela. Samo dragi Allah zna na šta će to izaći. Nije moje da se lupam glavu kakav će biti ishod.

Moje je poduzeti ono što je u mojoj moći. Moje je vjerovati u taj projekat i raditi na njemu najbolje što znam zajedno sa ostalom rajom iz bring.out community-ja :)

Kad smo već kod konkretnih stvari:

Dovim Uzvišenom da "knowhow" bude halal posao od kojeg će mnogi vidjeti hajra.

Amin.

---

(*) Mi smo kao mala firma uvijek "puni" sa tekućim obavezama. Tekuće obaveze "pojedoše" većinu našeg radnog vremena. Koliko god se trudili, unutar standardnog radnog vremena ne možemo obezbjediti potrebnu dinamiku za nove projekte kakav je "knowhow".

(**) Elektrotehnička škola u Zenici nalazi se u naselju "Bilmišće"