Knjiga "23 Nezaboravna dana u Bosni i Hercegovini" by moj jaran Amel Salihbašić

Italijan

Amel je došao u moj razred u četvrtom razredu srednje škole iz Italije.  Nije ga mogao zaobići nadimak "Italijan" :)

To njegovo odrastanje u stranoj zemlji ga je uvijek činilo različitim od ostatka raje.

On je uvijek volio plaćati svoje račune kada bi društvo otišlo zajedno na kahvu ili piće.

To se redovno komentarisalo:

Vidi "ganjeta" -  čuj da svak' za sebe plaća piće ?! Hah, nikad od njega Bosanac ...

Drugačiji Bosanac

Bez obzira na takve opaske, Amel je i dalje furao svoj fazon.

Iako sam i sam bio po ovim manirima klasični Bosanac ("zaskakivanje" drugih za kahvanskim stolom i vikanje "De da ja platim ..."), Amelove manire nikada nisam pripisivao škrtosti. On je jednostavno bio drugačiji po tom pitanju i tačka. Odrastao je u drugačijoj sredini, u kojoj su jednostavno postojala drugačija pravila.

Kako je bio drugačiji po pitanju plaćanja kahve, tako je bio i drugačiji od većine prijatelja po poštivanju dogovora.

Kada ti Amel nešto obeća, na to ga nikada nisi trebao podsjećati. Uvijek je bio precizan k'o "švicarski sahat". Valjda radi blizine Italije i Švicarske :)

Studiranje sa Amelom

Amel i ja smo zajedno studirali. Amel je bio jedan od onih studenata koji nikada nisu ganjali visoke ocjene, ali je svaki ispit "listio" u prvom roku.

Za razliku od mene, Amel je uvijek bio fokusiran na cilj.  Ja bih uzimao raznorazne knjige za spremanje ispita. Amel uvijek samo svoje sveske sa predavanja i vježbi.

Amel položi u prvom roku, a ja jedno dva tri puta padnem :(

Kada bih potrošio bonus za "upadanje", traćio bih Amelovu pomoć:

Amele, daj mi molim one tvoje sveske.

Nakon što pređem njih, uspjeh je bio zagarantovan.

Nakon belaja koje sam imao na prvoj godini, i ja sam se opametio. Uzimanje Amelovih magičnih svesaka postala je moja redovna strategija za spremanje ispita.

Zahvaljujući Amelovim sveskama drugu godinu sam "razvalio".

Rat

Na žalost, tek što sam skontao kako se polažu ispiti, naše drugovanje je završilo.

Treća godina, zimski semestar ... klapna. Počeo je rat.

Amel je otišao u Austriju. Ja ostao u Bosni.

Tamo je, naravno, "slistio" ostatak fakulteta. 

Postratno vrijeme

Moji roditelji su uvijek govorili:

E onaj tvoj 'Talijan je vazda bio momak od reda ! Kada god dođe javi se i upita.

I doista. Većinu prijeratnih drugarskih veza je zauvijek prekinuo rat. Sa Amelom je to bilo drugačije. Ne mojom, nego Amelovom zaslugom. 

Svaki put kada dođe, on bi došao, makar na 15 minuta, da pokaže fotografije sa svojih putovanja, upita za moje roditelje, brata, djecu.

Amel nikada nije bio "pravi" Bosanac - onaj koji se klete u jaranstvo pa na to u prvoj krivini zaboravi. Amel je po manirima uvijek više odgovarao stereotipu "Švabe".

Sada kada, smo "ušli u godine", mogu samo reći da mu je ta uloga uvijek dobro stajala.

Knjiga

Kada mi se prije pola godine Amel javio sa idejom da napravi knjigu, bio sam skeptik.

Ne radi toga što sam sumnjao u Amelove sposobnosti, nego zato što to želi uraditi u Bosni.

Amel me je pitao o poreznom tretmanu knjige i tretmanu prihoda koji bi se od nje ostvarili.

Moja objašnjenja nisu bila previše ohrabrujuća. Rekao sam mu da postoji velika mogućnost da je to najlakše uraditi "na crno", s obzirom na administrativne prepreke koje ga mogu snaći.

Sarajevsko jutro

Kada sam jutros na TV Sarajevo pogledao reportažu o Amelovoj knjizi, shvatio sam da me Amel nije poslušao.

Odlučio je da taj svoj projekat realizuje kako to rade "Švabe",  a ne kao "Bosanci".

Knjiga je urađena na vrhunskom nivou.

Iako Amel nije profesionalni fotograf, ideja i realizacija knjige potvrđuju tezu da DOBAR posao ne poznaje granice formalnog obrazovanja.

Voditelj "Sarajevskog jutra" je dobro konstatovao:

Ova knjiga bi trebala postiditi turističke zajednice u Bosni i Hercegovini. Oni primaju sredstva za ovakve projekte, ali se pojavi Bosanac iz dijaspore koji sopstvenim sredstvima napravi ovakvu knjigu.

Dragi moji, predstavljam vam knjigu "The Velikog" Bosanca Amela Salihbašića:

Promocija knjige je večeras 10.11.2011 u 18:00 u Bošnjačkom institutu.

On svoju pripadnost Bosni možda nije znao predstaviti za kahvanskim stolom, ali jeste ovakvim projektom. Pa vi dragi moji Bosanci i Hercegovci skontajte šta je od to dvoje bitnije.

495 views and 0 responses