hernad

Kada je federalni Ministar obrazovanja Damir Mašić preuzeo funkciju, u svakom javnom istupu koji sam gledao(*) navodio je primjer "Vuka na grani", kao primjer propusta u prehodnom "sistemu" certifikacije udžbenika.

"Vuk na grani" je dobar primjer antiznanja.

Međutim, on je toliko banalan da ne trebaš biti stručnjak za obrazovanje da bi to utvrdio.

Puno problematičniji su sadržaji koji za neupućene djeluju visokoumni, dok za učenika predstavljaju  "mentalno smeće". Kada učeniku u 6 razredu osnovne škole napišeš(**):

Informacija predstavlja preslikavanje jednog stanja subjekta u stanje drugog subjekta, pri čemu ovo preslikavanje na drugi subjekat ne mora da bude istovjetno kod svih subjekata.

jedino što možeš dobiti kao "output" je to da učenik zamrzi informatiku. To je na moju kćer imalo upravo taj efekat. Informatika je za nju bila omraženi predmet u osnovnoj školi.

Zato su ovakvi sadržaju puno opasniji oblik antiznanja nego li primjeri tipa "Vuk na grani".

FIT je preplavljen što "Vukovima na grani", što "visokoumnim" sadržajima.

Nakon prvog šoka kod susreta sa ovakvim sadržajima, uspio sam se nekako adaptirati te velikm snagom volje ispolagati ispite druge godine.

Na trećoj godini sam čvrsto odlučio da se klonem svake ozbiljnije priče o FIT-u. Jedini cilj je bio: "Položiti ispite. Završiti agoniju zvanu FIT." 

Tokom spremanja i polaganja ispita na prvom parcijalnom roku antiznanje je izlijetalo iz svakog čoška. Ja sam se ipak držao svoje strategije: "Samo položi, pročitaj što traže, ne misli previše".

Stoički sam gutao antiznanje potrebno za polaganje ispita.

Međutim, to nije bilo sve. Koncept ispitivanja predstavljao je novi veliki problem.

Loše konstruisana pitanja, očekivanje da se udžbenici bukvalno memorišu napamet učinilo je da i pored mojih napora polaganje postane "lutrija".

Kada sam na jedvite jade položio ispit "Projektovanje informacionih sistema", čaša se prelila.

Nastavni materijali bili su pravi "showcase" antiznanja. Konstrukcija pitanja katastrofa. Na kraju ispita su se studenti požalili na lošu prolaznost.

Kada sam pročitao komentare asistenta i Profesorice, prvobitna strategija nemješanja je pala u vodu.

Ukazao sam na probleme. "Diskusija" se završila brisanjem mog komentara.

Bio sam šokiran:

Čovječe, šta ovi ljudi sebi dopuštaju !? 'Hem ne znaju, 'hem prijete !?

Takvo ponašanje me je dodatno zaintrigiralo:

Ne mogu da vjerujem da uprava fakulteta može "gutati" ovakve stvari. Obratiću im se, pa da vidimo šta će oni reći.

Juče sam dobio "odgovor". Prodekanica za nastavu mi je "očitala bukvicu"(***). 

Nije smatrala za shodno ni da mi po tačkama odgovori na postavljena pitanja ?!

Nisam očekivao senzacionalne rezultate, ali ipak ovakvu reakciju nisam očekivao. Došao sam do novog zaključka:

Ljudi moji, pa ovaj fakultet u cjelosti je obični "Divlji zapad". Gori od mojih najcrnjih predviđanja. Njihovi profesori ne razumiju značenje pojmova "akademski način komuniciranja", i "akademska diskusija". Oni te pojmove miješaju sa  "poniznost i snishodljivost studenata", "bezpogovorni autoritet profesora" ?! Ajoj, ajoj, ajoj.

Dragi moj Ministre, zato je tvoj primjer "Vuk na grani" ipak samo dobar  materijal za još jedan bosanski vic. Tek kada se počneš baviti pravim problemima antiznanja, postaćeš moj Ministar.

Prije nego dobijem odgovor da je visokoškolsko obrazovanje u ingerencijama Kantona, preduhitriću te.

Ja ću se po konkretnim pitanjima obratiti Inspektoratu Minisarstva obrazovanja HNK.

Sve ovo ti iznosim ovdje da shvatiš veličinu problema koji stoji pred tobom.

Zato te molim da promjeniš  priču. Pusti se trivijalija. Prihvati se ozbiljnog posla. Uzmi se u koštac sa temeljnim problemima. Razmisli. Razmisli šta možeš učiniti da vladavinu antiznanja sasječeš u korjenu.

Izbacivanje "Vukova na grani" iz udžbenika je potrebno. Međutim, to nisu značajna postignuća. To nisu potezi koji će suštinski promijeniti stanje stvari. 

Ako ostaneš na "Vukovima", ostaćeš još jedan u nizu ministara koji je svojim djelovanjem omogućio da vladavina antiznanja opstane.

Nećeš značajno odmaknuti od tvolje predhodnice kojoj je, svi pokazatelji govore, na vrhu ljestvice prioriteta bila njena frizura.

Zato ću ti reći još jednu stvar: Pravo me nervira što pod na http://www.fmon.gov.ba/ pod "Aktuelnosti" samo gledam tvoje fotke sa porukama:

Ministar bio 'vamo, Ministar bio 'tamo ... Hej ba, nisi "superstar".  Ti si Ministar zemlje u kojoj vlada antiznanje !

Da, da ... Moje pismo je skroz netaktično. Obraćam ti se kao sebi ravnim sa "ti".  Iako mi je uvažena Profesorica Nina Bijedić još juče ukazala da to tako ne ide.

Ružim te što si stranice "Ministarstva obrazovanja" preplavio svojim fotkama.

Ipak, tvoje (ne)reagovanje uzimam za svojevrsni test:

Da li Ministar može ispred svoje sujete staviti svoj posao ?

Ah, opet sam netaktičan, izlažem ti svoju taktiku.

Svejedno, ovo je ionako bitka koju, kako god promislim, izvjesno gubim. Ali,  i ovo obraćanje ima svoju svrhu. Ako se moja crna predviđanja potvrde, i to će biti korisno saznanje:

Ministra nije briga, ja stvari ne mogu promijeniti. Ernade, "ispali" svoju djecu što dalje od ovog tamnog vilajeta antiznanja.

Ako ih u neka doba nostalgija i vrati u Bosnu, barem ih naoružaj moćnim oružjem: znanjem !

Halali Ministre, ne mogu više da se kontrolišem. Jednostavno sam poludio od antiznanja koje me pritišće sa svih strana. Za kraj, najiskrenije:

Ministre pomagaj, ako pomoći više uopšte ima !

---

(*) aktuelna problematika je bila  sadržaj udžbenika za osnovno obrazovanje 

(**) pomenuo u članku "Vjeronauka po glavi stanovnika" , poglavlje "Čemu služi škola", napisano u udžbeniku "Informatika" za 5. i 6. razred osnovne škole drugo izdanje, Bosanska riječ Sarajevo, Suada Numić, Salih Čemo

(***) Sjetio sam se ranijeg pisanja o njoj. Ovdjej i ovdje. U posljednjem sam se upravo bavio terminom "kolega".  Ah, kako sam tu ženu dobro procijenio.