hernad

Prije par dana imali smo prvi poziv vezano za legalizaciju software-a.

Korisnik naših aplikacija nas je u panici pitao:

Radi li FMK(*) pod Ubuntu/Linux-om -om ?

Nakon tog pitanja slijedilo je isto pitanje od strane lokalne firme koja prodaje računare.

Kako ista firma isporučuje računare našem klijentu, nije bilo teško "sklopiti kockice" da sva pitanja dolaze iz istog izvora.

U tom trenutku sam shvatio da je namjera Države da bude  Microsoft & Autodesk inkasant ozbiljna.

Ali neću o tome pisati. To je valjda svima jasno (Da li je ?!)

Pisaću o ponašanju kupaca i prodavaca hardware-a.

Naša aplikacija je instalirana na nekoliko računara "tajvanaca"(**) kupljenih prije par godina.

Računare je isporučio taj isti provajder sa piratskim windowsima. I podesio na njima sve "džidža-miđe" koje, Bože moj, svaki računar (do sada) ima(o): Microsoft Office, Corel.

Tržišna vrijednost pojedinačnog računara  je 100-200 KM.

Prodavac računara, koji je praktično i uvalio klijenta u ovu situaciju (uz odobrenje ili neznanje klijenta, kako god) dobija ponudu koja je otprilike ovako zvučala:

Eto, država sad traži legalno. Imate dvije opcije:

1) legalizirajte "Windowse". To će vas koštati 400 KM + PDV po računaru

2) Instaliraćemo vam "Ubuntu/Linux" OS za 50 KM + PDV po računaru

3) Provjerite sa proizvođačima knjigovostvenog software-a da li njihov software radi pod Ubuntu-om. Ako ne radi, nije do nas - to oni trebaju obezbjediti.

Da li su im njihovi "hardveraši" pomenuli da se nov računar sa preinstaliranim legalnim OS-om može nabaviti za 600-700 KM,  te da je u tom smislu poprilično besmisleno plaćati legalizacijsku markicu 400 KM ?

Da li su im objasnili, što je slučaj sa većinom bosanskih IT provajdera, da nemaju nikakvo iskustvo u podršci "Ubuntu/Linux" sistema ?

Da li su im objasnili da  svako slobodno može download-ovati Ubuntu instalacijski CD i sa "next-next" uraditi to isto što će i oni uraditi (***) ?

Sumnjam.

Sumnjam zato što su se na kraju klijenti odlučili za varijantu 1.

U međuvremenu smo mi pripremili ponudu u kojoj smo klijentu ponudili:

1. Instalaciju ubuntu/Linux sa obezbjeđenom podrškom
2. Migraciju našeg starog programskog rješenja na novo
3. Migraciju podataka iz ranijih godina na novo rješenje

Cijena naše ponude bila je duplo manja od cijene legalizacijskih markica.

Međutim, u strahu od kazne klijent nije ni dočekao našu ponudu.

Noć prije nego je uopšte dočekao našu ponudu kupio je legalizacijske markice. Ukatko odabrao je najgore rješenje.

Ko je kriv ?

Mi, zato što smo nismo izbacili ponudu "iz rukava"  ?

Korisnik koji je donio lošu odluku ?

Hardware provajder koji je svom klijentu naplatio "taksu za budale" ?

Ja znam zašto smo mi "zakasnili" sa ponudom. Nismo htjeli davati ponudu bez analiza potreba i svega onoga što treba poduzeti da bi se korisniku na potpuno novoj platformi obezbjedile funkcije koje ima. Od početka smo bili svjesni da je migracija na novi operativni sistem i novo programsko rješenje ogroman posao. 

(*) FMK - naša aplikacija za podršku poslovanju

(**) Računari sklopljeni iz dijelova, mi smo to u moje vrijeme zvali "tajvanci", a računare poznatih proizvođača "brand"  (od "brand name")

(***) Ako im ne nude podršku, onda IT provajder ne nudi ništa više od onoga što većina korisnika može i sama učiniti ako ubaci Ubuntu instalacijski CD u "go" računar