hernad

Razmišljao sam o tome kako da dam naslov ovome članku.

Prvo mi je palo na pamet: “Šta inžinjer treba znati ?”, al' onda sam se sjetio da ja nisam inžinjer pa kako da dijelim drugima savjete :)

Svoju ću priču ograničiti na tehničke fakultete, jer o drugim mogu bez potrebe “lupetati”.

Šta sam ja na fakultetu naučio ?

Ja sam prije 20 godina studirao ETF. U te dvije i po godine školovanja sam položio 20 ispita, i isto toliko je ostalo nepoloženo :(

Zalud učenje kad si sve zaboravio

Većinu gradiva koje sam učio sam jednostavno zaboravio.

Zasigurno nijedan zadatak iz “Matematike I” sad ne bih znao uraditi.

Zašto ? Zato jer to nisam ponavljao.

Pa zašto sam onda to učio ?! Je li to onda u mom slučaju (i slučaju 99% drugih studenata) bilo nepotrebno učiti !?

Nije.

Principi

Matematika čovjeka uvodi u logički pristup rješavanju problema.

Matematika nam pomaže da usvojimo vještine apstraktnog razmišljanja.

Ovaj isti princip vrijedi za sve predmete.

Školovanje nas treba naučiti principima.

Ako tokom školovanja budemo trenirani da memorišemo, mi ćemo na kraju biti sposobniji … da zapamtimo nečiji broj telefona.

A to baš i nije neka vještina.

Brana Perunčić, Statistička teorija telekomunikacija (STT)

Vratiću se na svoja iskustva sa fakulteta.

Jedan od predmeta koji je za mene bio bitan je definitivno STT.

Ne po tome što se sjećam gradiva. Sve sam kao i na drugim predmetima zaboravio.

Ono čega se sjećam je ispiti kod profesorica. Brana je inače došla iz Amerike i ona je imala skroz drugi sistem ispita od drugih.

Ona je dozvoljavala, za razliku od drugih, da sve što želimo donesemo na ispit.

Da da dragi moji.

Sveske, knjige, kalkulatore, … Brana je ukinula džonove – džonovi za STT ti ne trebaju – jer je to kod nje jednostavno bilo dozvoljeno !

Sjećam se kako sam sa merakom taj ispit spremao.

Na ispit sam donio računar (laptop 80186 sa dva floppy-ja).

I na njemu more nekih programa za simboličku matematiku koja nam je za ispit trebala.

Na kraju se međutim nisam puno služio računarom. Tek toliko da provjerim rezultate.

Al' daleko od toga da mi to nije bilo od pomoći. Sama činjenica da mogu napraviti kontrolu omogućila im je da se fokusiram na suštinu problema.

Što se tiče sveski i knjiga, ni to mi nije plaho trebalo.

I njih sam koristio tek toliko da napravim provjere.

Zato jer sam se dobro spremio.

“Branin sistem” je bio genijalan.

Kod spremanja uopšte nisam trošio mozak na memorisanje. Međutim, sve što je bilo bitno sam, pokazalo se na ispitu, memorisao.

Ali ono što je najbitnije, ja ovladao materijom. Ja sam kontao to što pišem.

Ja sam načio što sam trebao. To je inžinjer. Onaj koji zna koju će knjigu otvoriti, jer zna principe problema koji treba da riješi.

A šta je bilo kod Brane sa onima koji izađu na ispit nespremni ?

To iz prve ruke ne znam, ali ovo je moj rezon:

• Brana nije dozvoljavala prepisivanje između nas nego samostalno korištenje literature i pomagala
• Onaj ko je došao nespreman za ispit mogao je samo lupetati “ko Martin po diviziji”

Naravno, kod različitih predmeta se mora uzeti različit pristup.

Na šta se svodi na kraju “Branin princip”

Nisam siguran da li je to dio moje imaginacije ili ne, ali mislim da je Brana (vezano za slobodu korištenja literature i svih potrebnih pomagala rekla):

“Kolege, vi ćete sutra biti inžinjeri. Vi ćete kod rješavanja zadatak normalno koristiti literaturu. Pa izvolite: koristite je odmah”.

Branin princip je genijalan u tome što je ona odmah stavila studente u poziciju da rješavaju probleme na isti način kako će to trebati raditi kad završe fakultet.

Brana nas je učila tome da postanemo inžinjeri.