hernad

Drugog januara uveče na ahiret je preselio moj amidža Nizam(*).

Amiža Nizo je je bio drugi po starini od trojice braće: ramhetli Munir, Nizam, Šekib.  Moj babo je najmlađi. Juče je ispratio i drugog brata ...

Nizam, AllahRametille,  preselio je u 82. godini života. Mashallah, lijepih godina je doživio. I što je još bitnije, dočekao ih je dobrog zdravlja.

Strina Bajka(**)  nam je ispričala kako je amidža preselio:

Imao je laganu temperaturu. Dala sam mu da nešto pojede ... On je malo pojeo ... Ostavila sam ga naslonjenog u fotelji. Otišla sam do kuhinje, vratila se, a on je već bio zatvorenih očiju. Ništa ga nisam čula ... ama ni aah ...

Narod kod nas često kaže:

Lijepa smrt. Tako sele džennetlije.

Smrt

Kad neko preseli na onaj svijet, redovmo dođem do pitanja:

Koliko je ovaj merhum dobroga napravio ? Gdje će njegov tas prevagnuti(***) ?
Koliko je meni ostalo? Hoću li uspjeti nakupiti dobroga dok još ima vremena ?

U većini slučajeva, osjetim tjeskobu. I ta tjeskoba me najviše "uzme" na prvom pitanju. Sam sam sebe nekako istrenir'o da ovaj drugi set pitanja ekspresno "zavaram" konstatacijom: "Radi kako najbolje znaš - pusti se 'filozofije' !"

Međutim, kada je moj Amidža Nizo preselio, te tjeskobe nije bilo:

Džennetlija. Moj amidža će, ako Bog da, biti džennetlija !

Da znam ... Sudija je Jedan. Niko na dunjaluku nema odgovor gdje će ko na kraju završiti. Ipak, neki od nas se bitno razlikuju.

Bajrami kod amidže

Dok je dido, AllahRahmetille, bio živ porodica se kod njega skupljala za bajrame. Iza toga, tu ulogu je preuzeo amidža Nizo. On je jedini od braće ostao živjeti u Zenici.

Amidža je volio pričati priče. Te priče su bile o istoriji Husremovića, o tome kako se ranije živjelo ... Njegove priče bile su pune detalja. A pričao je o ljudima i događajima koji su sezali čak i prije vremena drugog svjetskog rata, koji je amidža dočekao kao mladić.

Ono što je u tim pričama bilo fascinantno jeste da to da je amidža sa istim žarom pričao i o istoriji porodice, i o tome kako su on i Bajka pravili pekmez od šljiva ...

Ono što bi iz nečijih drugih usta vrlo vjerovanto bilo dosadna priča, u amidžinoj interpretaciji je bilo nešto sasvim drugo.

Svaka ta priča, bez obzira da li sam je slušao prvi ili treći put, bila je lijepa priča ... Bila je priča o životu. Bila je potvrda da je život možemo učiniti lijepim. I što je najbitnije, bila je potvrda da ta ljepota dolazi prije svega - iz nas i od nas.

Amidžin zalog

Strina nikada nije radila. Amidža je bio profesor u srednjoj školi. Mogu samo zamisliti koliko stvari su se oni stvari morali odricati da bi svoju dvojicu sinova odškolovali do inžinjerskih zvanja.

Međutim, niko, ama baš niko iz njihove okoline se ne sjeća da su oni svoje probleme pričali drugima:

Amidža Nizo i kuknjava ?! To su jednostavno dva antonima!

Djeca takve stvari primjete. Zato je Samrina omiljena destinacija prilikom bajramskih posjeta amižama i tetkama, bio upravo amiža Nizo.

Sarmice strine Bajke i amidžine priče su nešto što će mojoj Samri, siguran sam, ostati za čitav život kao topla uspomena.

Prije dvije-tri godine, iza jedne takve posjete, Samra nas je po izlasku od amidže i strine pitala:

Jesu li amidža i strina siromašni ?

Mi smo poprilično zatečeni, odgovorili protupitanjem:

Nisu siromašni, ali da - definitivno nisu bogataši, u materijalnom smislu. A zašto to pitaš ?

Samra je nastavila, pa sama sebi dala odgovor na ono što je i potaklo na prvo pitanje:

Oni su tako sretni ...  Stvarno se može biti sretan i bez puno para !

Amidža i strina su mojoj Samri u amanet ostavili nešto doista golemo: definiciju prave sreće.

Jedan od velikih zaloga na Sudnjem danu je korisno znanje koje se prenese drugima.

Moj amidža je zato iza sebe ostavio veliki zalog.

Dova

Molim dragog Allaha, da ovaj zalog, i sva druga dobra djela mog amidže, primi.
Gospodaru moj, Ti jedini svodiš račune bez greške. Ti si Najmilostiviji !
Gospodaru moj, podaj da moja Samra na najbolji način iskoristi ono što je od svog rahmetli amidže naučila.
Podaj da to isto znanje i vrijednosti prenesemo i Bakiru i Faruku,  pa da time amidžin zalog još više povećamo.

Amin
---
(*) Amižda je u matičnim knjigama upisan kao Nisram. Svi smo mislili da se on zove Nizam. Svi su ga zvali Nizo.
(**) Ja fakat ne znam pravo strinino ime. Oduvijek je svi zovu po nadimku: Bajka. Evo čak nisam ni siguran da li joj je to nadimak ili pravo ime.
(***) merhum - umrli čovjek, čovjek koji je preselio na onaj drugi svijet - ahiret; tas - vaga na Dan konačnog polaganja računa