hernad

"PR1" i "PR2" su ključni predmeti na FIT-u. "Programiranja", pored ASP-a(*) imaju najbolje nastavne materijale. Preciznije, vježbe i workshop materijali su ekstra, dok kod predavanja postoji izvjesna "šarada". Uzrok toj šaradi je vjerovatno činjenica da postoji problem nastavnog profesora. Asistent Denis je glavni lik ovog predmeta. Profesori se mijenjaju a on, na svu sreću, ostaje. 

Dobra stvar je da vam za polaganje tog ispita i ne treba ništa osim materijala koje priprema Denis.

Najveću nervozu mi je izazvalo to što sam u ovaj ciklus ispita ušao a da nisam uopšte nisam prošao materijale ovog ispita. Moj jedini kontakt su bile konsultacije od prije dvije hefte koje je držao Denis. Kako sam došao na te konsultacije totalno nespreman, to od njih nisam velikog hajra vidio ...

Noć uoči ispita sam 4-5 sahata radio primjer sa generičkim funkcijama - kolekcija. Uh poprilično sam zakržlj'o. Nisam ni dotakno C++ od predhodnog parcijalnog.

Imam dobru naviku da svaku međufazu commit historiji bilježim. Grešaka je bilo "milion" ...  Od sintaksnih da na kraju fali ";", pa do budaleština tipa:

char "c1 = c2;"

umjesto

strcpy(c1, c2);

Džabe, bez vježbe čovjek brzo "zakržlja". Međutim, bio sam uporan i kolekciju sam dobro preradio. Skont'o sam koncept generičkih klasa ...

Kasno uveče sam prešao ostatak materijala:

• ugrađene kontainerske funkcije ( vector<string>, list<string>)
• nasljeđivanje, polimorfizam

Višestruko nasljeđivanje sam takođe prešao, ali bez puno zadržavanja - znao sam da to neće biti. Denis je najavio da će to od naredne godine čak biti i izbačeno iz PR2. Višestruko nasljeđivanje se inače smatra lošom praksom, tako da je to feature koji u C++ postoji, ali ga većina programera izbjegava.

Ispit

Integralni ispit traje dva sahata. Parcijalni 1 i po sahat, ali Denis uvijek daje 2 sahata i parcijalcima, kao nagradu za redovan rad.

Moj problem je generalno sporost. Čak i kada dobro navježbam zadatke ja sam spor kod izrade. Kao i kod PR1, tih dodatnih pola sahata za mene je bilo golemo.

Prvi sahat je prošao. Kolekciju sam uradio cakum-pakum. Međutim, onda je moja brzina eksponencijalnom brzinom počela padati. Umor ? Nedovoljno vježbe  ? Vječni problem sporosti ?

Jedina stvar koju sam isključio kao uzrok je neznanje. Bez obzira što sam prošao samo vježbe, a i to samo jedan put, postavljeni zadaci su bili materija koja mi je jasna i koju sam razumio. Nakon kolekcije, trebalo je sada uraditi objekte koji će biti predmet te kolekcije. Konstruktor, destruktor, operator= itd ... Sve to sam sinoć prošao, ali moj progres bio je puževim koracima ... Ostarilo se Ernade, eto šta je tvoj problem.

Zadnjih 20-tak minuta sam izmjenio strategiju:

• proći što više različitih dijelova ispita, da čovjek ne kaže: "Evo ga nabub'o kolekciju a drugo pojma nema ..."
• ne uhakati ono što je do tada urađeno

Nakon toga, ostao sam u sumnji:

Je li ovo bilo dovoljno ?

Ali više od te sumnje morilo me je sljedeće pitanje:

Čak i da sam više vježbao, nisam siguran da bi znatno više stigao ... Ah ta tvoja sporost, pa čovječe nisi penzioner ?!

U toj raspravi sa samim sobom izašao sam sa ispita. Raja pita:

Ernade, kako je bilo ?

Ja odgovaram odrično klimajući glavom:

"Gutavo" ... Za mene previše ...

Slušam drugu raju ... niko sa ovom sporošću nema problem. Do mene je.

Rezultat

Neki dan rezultati ispita. 58 poena. 6-. "Naguzičke", što bi naš narod rek'o. Interesantno rezultat u 5 deka kao i prošle godine. I opet kao prošle godine, konačna ocjena je veća od zbira ocjena sa parcijalnog !

6 i 6- = 7. Šta drugo reći - ovo je regres za studente 40+ :)

Denise, živ ti meni i zdrav bio ... prije svega što me nisi zvekn'o a mog'o si  ... A ova finalna ocjena ... Laf si, eto šta drugo da kažem.

Doista mi ne bi bio nikakav problem da je zaključna 6-ica. Ne zato što ne držim do ocjena, nego zato što je moj cilj mom babi što prije donijeti diplomu :)

S druge strane, čovjek voli kada se njegov rad cijena. Ja ovu finalnu ocjenu tumačim kao Denisov komentar: 

Kolega, moglo je ovo puno bolje, ali vidim da iza onog što se napisali stoji znanje.

Rezime

Pustimo se mojih ličnih utisaka. Da malo napišem o generalnim utiscima o ispitu i predmetu.

Ljudi puno masovno prenose PR2. Uočio sam da "ponovci" imaju mahom pogrešan pristup ispitu. Trude se da memorišu zadatke i "folove" koji se pojavljuju. Kod ovog predmeta to vrlo lahko vodi ka neuspjehu.

Programiranje se mora skontati ! Svaka napravljena greška ima svoj uzrok i dok nju ne skontaš ne idi od toga !

Ispitni zadaci se ponavljalju, i raja se na tu činjenicu često "nasuče". Da 90% stvari se ponavlja. I 90% toga možeš izreproducirati bez previše shvatanja. Ali onih 10% neshvatanja kod ovog ispita su tas na vagi uspjeha. 

Pogledajte konačne rezultate ocjenama:

• šest (6)  x 1
• sedam (7)  x 1
• osam (8) x 5
• deset (10) x 7

Četrnaest ljudi je položilo. Od toga pola 10-ke. Ti ljudi su dobro navježbali, ali i skontali nastavno gradivo. Vjerovatnoća da je neko od njih nabubao je statistički zanemarljiva - > 3 standardne devijacije :)

Prolaznost na ispitu je mala ne zato što je ispit težak(**) nego zato što raja previše ide na kartu "nalupavanja".

Što se tiče nedostatka vremena sa kojim ja imam problem, gornje brojke pokazuju da se radi o mom ličnom problemu, a ne problemu ispita.

---

(*) ASP - Algoritmi i strukture podataka.

(**) Uslovno rečeno - tematika je zahtjevna pa ispit posljedično mora biti težak. Ja ovdje govorim o dimenziji koju nastavnici mogu "vještački" napraviti. Zato smatram a je PR2 u tom kontekstu - kontekstu onoga što predmetni nastavnici traže lagan. Onaj ko kvalitetno pređe zadano gradivo on može računati na uspjeh.