hernad

Te 2005, početak Linux faze II je obilježilo detaljnije upoznavanje sa najpoznatijim - najrelevantnijim Linux distribucijama i vendorima.

Tada sam se po prvi put susreo sa Debian-om, odnosno Debian baziranim distribucijama. U to vrijeme izašla je prva verzija Ubuntu Linux-a Ubuntu Warty 4.10 (2004-te godine, 10 mjesec).

Ubuntu je od prvih dana bio dobro medijski pokriven. Na internet vijestima čitam:

"Ubuntu" .. njegova upstream distribucija je "Debian" ... 'Nakav astronaout Mark Shuttleworth(*) je pokrenuo taj projekat ...

Čitao sam, ali većina stvari mi nije bila jasna:

Debian ? Upstream ?

Kod Ubuntu-a mi je pažnju privukao koncept Ubuntu desktopa i usmjerenja da distribucija što kvalitetno pokrije notebook hardware. U to vrijeme na tržištu hardware-a došlo je do velike ekspanzije notebook-a. Linux podrška tih uređaja je poprilično kaskala. Proizvođači hardware-a su u to vrijeme Linux smatrali geek OS-om u koji ne vrijedi ulagati resurse da bi se obezbjedila hardverska podrška.

Druga bitna stvar u konceptu Ubuntu-a bila je "NO" ENTERPRISE Edition. Mogu "komonto" reći da je to glavni razlog koji me je opredijelio prema Ubuntu Linux-u. O čemu se ovdje radi ?

Naime, glavni linux vendori (Novell, Redhat) imali su poslovnu politiku (i danas imaju) da postoje plaćene enterpise edicije. Pored njih postoje slobodne "bratske"(**) distribucije za kojih ne postoji komercijalna podrška. Kod Novell-a je to bio "OpenSuse", a kod Redhat-a "Fedora".

Ovaj model se pokazao odličnim, posebno kod Redhat-a. Međutim,  taj koncept uveliko podsjeća na "try-then-buy" koncept(****), koji je opet uzet iz priče zatvorenog software-a. Dobro, stvar nije identična kao sa zatvorenim sofware-om. S obzirom da se radi o opensource sofware-u niko ne može spriječiti stvaranje tzv klon distribucija, od kojih je najpoznatiji Redhat klon "CentOS". Međutim, klon je klon, a original ipak original.

Ubuntu je u tom dijelu promijenio pravila igre: Ubuntu je Ubuntu. Njegova ciljna grupa su  i "home"  i  "geek" i "enterprise" korisnici. Sve to sa jednom distribucijom.

To me je "kupilo". Instalirao sam Warty, a ubrzo nakon toga i Hoary (5.04) koji je još bio u developerskom statusu.

I tu sam došao do ljepote nadogradnje: "apt-get update; apt-get dist-upgrade".

Debian, a time i Ubuntu kao njegova "child" distribucija, imaju do boli jednostavan ali  efikasan sistem upgrade-a. U to vrijeme jednostavan sistem upgrade-a kod drugih Linux distribucija nuđen je tek u "enterprise" verzijama. Tek kasnije fedora je napravila "yum"(***) koji je mogao parirati debianovom apt-u.

Debian

Da napišem par riječi o samom  Debian-u. Debian je u to vrijeme bio jedina potpuno free distribucija koja je imala visok rejting u enterprise (poslovnim) instalacijama. "Debian"-ci su puno polagali na security i stabilnost. Tako je i danas. Njihov fokus su bile serverske instalacije. Kao volonterski projekat, dinamika izdavanja novih verzija po mnogima je bila spora. Takođe, Debian je održavao veliki broj hardverskih arthitektura što je otežavalo dinamiku upgrade-a.

Ubuntu je upravo na tim "manjkavostima" napravio bitne pomake u odnsou na "release" politiku Debian-a:

• svakih 6 mjeseci nova verzija distribucije
• podržati samo najviše korištene hardverske arthitekture

Reakcije debian zajednice na to su bile podjeljene. Što se tiče veće dinamike novih release-ova, tu je lahko postignut konsenzus. Svi su bili svjesni da je postojeća "novi release nakon par godina" bila neodrživa. Međutim, ova druga stvar je kod "zadrtih" free pobornika izazvala negativne reakcije:

Komercijalizacija ! Evo ih odmah 'krešu' platforme, a time i slobodu i raširenost korištenja Linux-a !

Međutim, to "kresanje" platformi bilo je itekako razuman potez. Svaka hardverska platforma troši velike razvojnog tima i tima za podršku. Fokus na x86, x64, PowerPC (koji je kasnije takođe "skresan", kada mu je Apple uskratio podršku) pomogao je da 6-mjesečni ciklus novih verzija bude realan.

I doista, ono što se Ubuntu-u mora priznati jeste da su ciljevi koji su u startu definisani i danas aktuelni.

U prvih par godina Ubuntu je uspio stvoriti veliki i snažan eko-sistem. Tu prije svega treba ukazati na zajednicu korisnika (user community) koja je za razliku od većine drugih linux zajednica imala veliki broj "običnih" ljudi - korisnika a ne samo hobista - IT zaljubljenika i geek-ova.
 
Ubuntu Linux je svoj koncept valorizirao time što danas  ima veliku podršku i kod vendora zatvorenog software-a.

Većina meni poznatih software vendor-a kod Linux podrške prvo cilja upravo podršku Ubuntu-u. To Ubuntu Linux korisniku omogućava da svoj sistem brzo oprema novim software-om, pri čemu nije ograničen samo na otvoreni - opensource software.
 
Ne znam kada sam zadnji put download-ovao zatvoreni software koji ima podršku za linux a pri tome nema podržan Ubuntu(****).

Zašto hernad koristi Ubuntu ?

Pored gore pobrojanih razloga koji se mogu staviti u grupu "objektivni", evo i lista "subjektivnih" razloga:

1. Zato što je Linux.
2. Zato što radi kako treba.
3. Zato što sam se nakon 5 godina svakodnevnog rada navikao na njega.
4. Zato što mi je do sada svaka nova verzija uglavnom donosila ugodna iznenađenja.

Ubuntu danas, sutra

Trenutno je u razvoju Natty 11.04 verzija. Kod ove verzije je interesantno novo desktop okruženje "Unity". Najavljeno je da će Unity po prvi put zamijeniti GNOME kao osnovno (default) desktop okruženje.

Unity je otvoren - GPL licenciran software. Međutim, Unity se razvija primarno u Canonical-ovim radionicama. Iz tog razloga postoje velike kritike po pitanju odabira Unity-ja, posebno od strane GNOME zajednice.

Ja međutim nisam "free" puritanac. Mislim da su ciljevi Canonical-a, odnosno Marka Shuttleworth-a(*) kao glavnog "mislioca",  ispravni:

• Napraviti dobar nivo korisničkog iskustva (user experience), i tako privući još veći broj običnih korisnika Linux desktop-u.
• Učiniti da Linux desktop ne samo radi posao, nego da to lijepo izgleda, te da je korištenje osnovnih funkcija krajnje jednostavno. Apple je na svom primjeru pokazao da se time "kupuju" korisnici

Mark je fasciniran Apple-ovim MacOSX-om, i on to ne krije. Za njega je cilj dostići i prestići Apple-ov "user experience". U posljednjim distribucijama (10.04 Licid, Maverick 10.10) to se jasno i vidi. Da, to jeste u velikoj mjeri kopiranje. Ali ljudi moji pa zar svi u određenoj mjeri ne kopiramo druge ? Bitno je koga kopiramo !

U ovoj priči treba pomenuti i Wayland display manager, koji bi u budućnosti trebao zamijeniti vremešni X Windows system.

----
(*) http://www.markshuttleworth.com/

(**) možda treba reći "sestrinskih"

(***) Iako to nije isti koncept definitivno. Linux distribucije ne prodaju licence nego podršku sistemu.

(***) http://fedoraproject.org/wiki/Tools/yum

(****) Evo par primjera:  dropbox,  zoiper VoIP softphone