hernad

Vjera (a time i vjeronauka) i politika su  "top teme" bosanskog postratnog društva.

Uz ove dvije stvari naravno lijepo se uklapa i atribut "ugrožen". Ugroženih kol'ko ti duša poželi.

Svakako su ove teme odlične za bacanje "koski" koje će narod "glabati" ... I narod glaba li glaba ... Evo u dobar čas zadnjih 20 godina ...

Ono što je u Bosni fascinantno, jedna te ista stvar se tako rasteže od minus beskonačno do plus beskonačno da bi i tvorci infinitezimalnog računa, da do sada nije izmišljen, sigurno u Bosni našli inspiraciju.

Ali da se vratim naslovu ...

Džuma 10. džume-l-uhr 1431, petak 13.05.2011, Malezijska džamija Nova Breka

Ja sam član džematskog odbora džamije Nova Breka. Na sastanku odbora koji smo održali par dana prije smo odlučili da akciju hadžskog fonda aktueliziramo u toku maja tako što ćemo na svakoj džumi pozvati ljude da se uključe u taj projekat(*).

Očekivao sam da će to biti glavna tema hutbe. Međudim, džuma je bila na "zadanu temu"(**).

Ovakve hutbe imam redovno započinje riječima:

U medijima se puno priča o ovome ...

Slično hutbi posvećenoj krmetu kome se klanja dženaza u seriji "Lud, zbunjen normalan", tema koja je slijedila me je skroz zatekla.

Tema je bila odluka Ministra obrazovanja Kantona Sarajevo da vjeronauku izbaci iz prosjeka ocjena.

Ni u "peti" mi nije bilo da je to neka tema od velike važnosti za islamsku zajednicu.

Čemu služi škola

O toj odluci sam slučajno čuo prije par dana kada sam bio na Bakirovom roditeljskom.

Učiteljica je rekla:

Nešto je Bakir sa vjeronaukom "utanjio" ... Inače ga je vjeroučiteljica hvalila, ali je manje aktivan.

Da bi me utješila, učiteljica je rekla:

Ali, dobro, i nije neki problem - ta ocjena i ne ulazi u prosjek ...

Odmah sam uzvratio:

Ma nije bitno ulazi li ili ne ulazi u prosjek. Vidjeću sa Bakirom šta je. Ubrzo će hatme(*) u mektebu, pa će se valjda malo više aktivirati.

Iako sam prvi put čuo da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u prosjek, ta informacija mi se uopšte nije činila bitnom.

Znam zašto šaljem dijete na vjeronauku. Zato što ga želim odgajiti kao muslimana. Prosjek ocjena je zadnja stvar koja bi mi u kontekstu vjeronauke i pala na pamet.

Međutim, kada generalno razmislim na temu ocjena i školskog uspjeha, moj rezon je značajo pomjeren u odnosu na prosječnog roditelja.

Škola je mjesto gdje se dijete socijalizira i stiče znanja. Ako to dobija, ja sam zadovoljan. Ako to ne dobije, sve svoje petice i "veoma uspješno" može "mačku o rep" objesiti.

Iz tog razloga meni problem predstavlja činjenica da djeca iz geografije moraju naučiti napamet da je površina BiH 51.209 km^2 (^*) od prve do zadnje cifre, ili da dijete u 6 razredu osnove škole ovo uči iz informatike(^**):

Informacija predstavlja preslikavanje jednog stanja subjekta u stanje drugog subjekta, pri čemu ovo preslikavanje na drugi subjekat ne mora da bude istovjetno kod svih subjekata.

Kada sam svojevremeno Samri rekao da je ova definicija sama po sebi zbrkana, te da se informatika uči k'o pjesmica, nastavnica informatike je rekla:

Ko je taj tvoj tata ? Kako ja za njega ne znam ako tako dobar poznavalac informatike !?

Ova reakcija je za mene bila frapantno saznanje. Njoj je učenje ovih budaleština nešto sasvim normalno !?!?

Čemu služi vjeronauka

Ali, informatika i znanje nisu u Bosni stvari oko koji se treba "glabati koska". Zato se vratimo vjeronauki.

Za mene kao roditelja je bitno sljedeće: Da vjeroučitelji, gdje god ja svoje dijete pošaljem, mojoj djeci  "omile" vjeru - da mu otvore srce. Da ga upute. Da ga nauče.

Koju će ocjenu dobiti ?!  Hoće li mu to podići prosjek ? Ma dajte ljudi šta je vama.

Ja Rabbi Ja Rabbi ... Pa neće mu u ishodu djela vrijednovati ni Reis ni vjeroučitelj.

Škola vs Mekteb

Ja nešto previše ne polažem na vjeronauku u školama. Mekteb je prirodno okruženje za uvođenje djeteta u vjeru.

Nastava vjeronauke je za mnoge roditelje "easy way" da sebe "operu" od toga da djeci obezbjede vjersku poduku. 

Sigurno radi toga i brojnost djece u mektebima trpi. Naravno, ima smisla i taj rezon da će masovnost koja se kroz vjeronauku u školama postiže daje svoj pozitivan efekat. Sigurno je mnogo onih koji nikada ne bi proučili Fatihu da nije vjeronauke u školama. Ali, iskreno ne znam šta time mi muslimani dobijamo.

Šta dobija društvo ? Jesmo li postali moralniji radi vjeronauke u školama ?

Nemam pojma. Lično mislim da su efekti minorni u odnosu na sredstva koja se u vjeronauku ulažu. Mislim da bi konkretno islamska zajednica više dobila da se više uloži u mektebsku poduku. Naravno, isti princip vrijedi i za druge vjerske zajednice.

Vjeronauka u školama postoji. U nju se vidim mnogi kunu kao alfa i omega naših vjerskih sloboda. Pa dobro. Ako je imamo, treba je organizovati da djeca što više od nje dobiju. Da društvo što više od nje dobije(^***).

Odluka da se ocjena iz vjeronauke izbaci iz prosjeka je u kontekstu gornjih ciljeva nebitna.

Ona je bitna samo ako je kod roditelja pohađanje vjeronauke motivirano ciljevima koji sa vjerom veze nemaju.

Ako je to tačno, onda imamo teški problem. Onda vjeronauka za većinu nije u svhi onoga za šta bi trebala biti !?

Ako je to tačno, onda je koncept vjeronauke u školama totalno pogrešan ?!

Hutba

Sadržaj hutbe koji mi je pokazao da se vodstvo islamske zajednice uopšte ne bavi ovim pitanjima.

Oni se, bojim se, ponajviše bave sobom i pozicijama koje su stekli dosadašnjim statusom vjeronauke. Imam osjećaj da su se "kuke i motike" na  ovu temu  digle prije svega radi određenih interesa, a ne zbog napada na slobudu vjerskog izražavanja.

Može biti da je centralno pitanje ovo: "Ako se sada interes djece za vjeronauku bitno smanji, kuda sa silnim vjeroučiteljima ?"

Ako je to tako, onda je protekla hutba obični pamflet koji nosi poruku: "Ne damo svoje privilegije koje smo teškom mukom stekli !"

Izvinite, ali to nisu interesi muslimana, nego interesi vjerskih službenika.

Što se tiče hutbe, ona je "oplela" po Ministru, JaRabbi, ko po najvećem neprijatelju muslimana i islama. Ja sam čitavu hutbu odmahivao glavom da me je na kraju vrat zabolio.

Išli su do te mjere da su ga stavili u ravan onih koji su branili prakticiranje vjere i odlazak u džamije. Jaaa Rabbi, Jaaa Rabbi ....

Zašto sam ovo napisao

Kada se završila hutba, rekao sam sebi:

E Ernade, o ovome nećeš pisati. Nemoj trošiti vrijeme na ovakve stvari. Imaš sto prečih poslova !

Iz tog razloga nisam ni polemizirao sa efendijom, kako ja to običavam u ovakvim situacijama.

Međutim, ipak sam prekšio to obećanje. "Raspucala" me je Dženana.

Naime, ona je prije par dana na "radiosarajevo.ba" napisala članak na ovu temu.

Danas je pomenula da joj je članak na vrhu čitanosti, te da bi voljela da i ja stavim članak na svoj  facebook profil.  Rekla je: "Da i oni "moji" prokomentarišu članak", ko god to već bio.

Odgovorio sam joj: "Vidjeću". Na šta je ona izazivački rekla:

A bojiš se da to staviš, da te ne bi počeli prozivati ?

E to me je pravo razljutilo, pa sam joj odgovorio:

Pa ti mene onda fakat ne znaš ! E sad si me razljutila. Sada nema šanse da ti članak stavim na na profil !

By the way, članak joj je dobar. Pročitajte ga ako vam "glabanje ove teme" ima smisla.

Ja sam svoje "odglab'o".

----

(*) Projekat hadžskog fonda se sastoji u tome da se džematlijama koji su dali doprinos radu džamije, a nisu u mogućnosti da samostalno finansiraju odlazak na hadž, džamija obezbjedi dio sredstava (cca 70%).

(**) Zadana tema je kada se u Rijasetu napiše hutba koju čitaju svi hatibi - imami.

(***) Završni ispiti na mektebskoj nastavi.

(****) Odnosno veoma uspješan u njegovom slučaju

(^*) umjesto da zapemte da je njena površina cca 50 000 km^2

(^**) Informatika za 5. i 6. razred osnovne škole drugo izdanje, Bosanska riječ Sarajevo, Suada Numić, Salih Čemo

(^***) Smatram da bosansko društvo u cijelini puno dobija ako se Bošnjaci više usmjere ka islamu, odnosno islamskom ponašanju.