hernad

Ja sam poprilično komplikovan čovjek. Gledam svoju djecu. I ona su brate skroz komplikovana. Što kod većine dijece "pali", kod njih "ne pali".

Ne mogu reći da mene moja djeca ne slušaju. Ali ne mogu reći ni da mi je roditeljski pos'o sa njima, ovakvim kakvi jesu, jednostavan :). 

Samra je babin "orkan"

Samra je jedna energična djevojčica. Pardon, djevojka. Ona je tako usmjerena na svoja postignuća da nas sve to fascinira. Samra je borac. Veliki borac. Za razliku od mene, Samra je uvijek fokusirana na ciljeve koje pred sebe postavi. Ono što Samru razlikuje od svojih vršnjaka je to što je ONA ta koja svoje ciljeve postavlja, a ne mi. Samra neće biti informatičar ko babo, ili psiholog ko majka. Ako šta od toga i bude, biće zato jer je ONA to odlučila. Samra je svoja. 

Kada neka stvar ne ide prema njenoj zamisli, onda Samra napravi "code red" (ili ti po bosanski "frka teška") u čitavoj kući. Sve se mora podrediti tom njenom cilju ...

Svakim danom ja pred sobom gledam dijete koje, elahmdulillah, ide naprijed - u pravome smijeru. I to naprijed je njeno naprijed. To je plod njenog truda i zalaganja.  Nakon skoka "u zvijezde" kojeg je napravila u ljeto, Samra je u srednju školu ušla "k'o orkan". Ja i Dženana smo ostali zaprepašteni. Samra je babin orkan.

Bakir je poseban

Bakir je poseban. Kod moga babe i majke on je unuk No1. I to oni ne kriju. Juče me jedna prijateljica, koja je kroz posao poznaje mog babu, pita:

Je li Ernade ... Šekib i Sabina (op.aut: moji roditelji) ... Je li oni tako pričaju o Bakiru i pred drugima ? Je li to zato što je on prvo muško unuče ?

Rekao sam:

Vjerovala ili ne, pričaju. Oni pred svim svojim unucima kažu: Svi na jednu stranu, Bakir na drugu stranu. Sigurno ima i toga što je on prvo muško, ali vjeruj mi da to nije jedini razlog.

Nakon toga, ženi sam ispričao priču o "dedinom zadnjem rođendanu", i o Bakirovim "izumima". Kada sam smo se razišli, pade mi na pamet:

Dobro ova žena sa nama izdura. Prvo je moj babo redovno "tuši" sa Bakirom, evo je i ja maločas "utuših" sa svojom djecom ... malo za promjenu :(

"A šta ću joj ja ..." završim tu raspravu sam sa sobom. Moj Bakir je poseban. On ima toplinu koju malo ko zna pokazati.

Bakir "ljutica"

Bakir međutim zna biti i velika "ljutica". Njemu ne treba puno da mu se ko zamjeri. Ono će svakom "normalnom" djetetu "iz jednog uha ući, a na drugo odmah izaći" ... njemu ostane.

Evo jednog događaja od prije par dana.

Bakir je otišao kod tete Jasne, u piljaru preko puta, da kupi sebi slatkiša. Uzeo je iz svoje sehare(*) dvije marke. Kupio je neke slatkiše i vratio se kući sa 40 pfeninga. Ja sam mu tada rekao: Kupi babi novine, i reci teti Jasni ili Sabini(**), ako ti ne dotekne para: "Babo će sutra platiti".

Bakir ti je taj zadatak ozbiljno shvatio:

Hoću li ja ponijeti papir, da zapišem tačno koliko smo dužni ?

Ja sam se osmijehuo. To je jedna od onih stvari koje su "Bakirova furka", i mi ga od takvih stvari ne odvraćamo. Zato sam mu odgovorio: "Ponesi i zapiši koliko trebamo platiti".

On se vratio sa slatkišima, ali nije donio novine. "Nema 'Avaza'" rekao mi je. "Pa idi uzmi 'Oslobođenje' - koje god imaju, bitan mi je samo TV program". Bakir je to prihvatio bez pogovora.

Nakon toga, vraća se kući vidno ljut. Ulazi u kuću "stupajući" ...   "Šta je sad bilo, dragi Allahu ?"  pomislio sam. Pa ga upitam.

Bakire, što si ljut ?

On nastavi:

Ona će meni ... Ona će meni ... Ona će meni reći da sam "lago - lagavi" ...

Ja uzvratih: "Ma ko bolan Bakire ?"

On još "žešćim" tonom:

Ma ona Sabina, "Sabinčura". Eto ko!

 "Čekaj malo dijete ... Zašto ti je to rekla ? ... Nisi ti to dobro shvatio možda ...", pokušavam da smirim njegovu ljutnju:

Kada sam došao po novine, ona me je naružila:

Zašto si potrošio pare što ti je tata dao za novine na slatkiše ... A ja sam joj rekao da pare nisu bile za novine nego za slatkiše, i da su to moje pare! A ona mi je rekla da sam lago lagavi ...

Uf ... gdje njemu draga Sabina tu priču "složi", pomislio sam. Skontao sam da je Sabina "preletila", ali sam Bakira tješio: "Ma nije ona to tako mislila. To je ona tebi u šali .."

Ali te stvari kod Bakira ne pale. On pamti ko slon. Ovo su njemu bitne stvari i džabe ti priča ... On nije "lago" i to je za njega veliki problem.

Sjetio sam se onda svojih "senzora bitnosti", i pomislio sam.

Džaba ti Ernade, k'o što ti ne možeš da kažeš - ma nije bitno, ne može ni Bakir. To što je on malo beba - malo dječak, očigledno ne igra veliku ulogu. Njegov senzor bitnosti se upalio i tu možeš "pjevat' borbene".

Sutradan sam otišao u piljaru da platim, pa sam rekao Sabini:

Molim te Sabina, moj ti je Bakir "k'o prkno osjetljiv". Njemu ne možeš te standardne dječije priče "slagati".

Ona mi je prepričala sinoćnju priču ... pa pitala:

Pa dobro, jesu li to stvarno bile njegove pare !?

Odgovorio sam: "Jesu".

Moj Bakir je ni beba - ni dječak. Moj Bakir je poseban. I vazda je bio.

Na njegove senzore bitnosti sam ponosan, ali ih se istovremeno pribojavam. Zato što znam po sebi da je često puno lakše živjeti kada su ti ti senzori usaglašeni sa "normalnim svijetom".

Faruk, babin "ljepušan",  "lizga", "zolj"

Hehe .. .. Faruk je Dženanin "biber po pilavu". Faruk je "dinamit". Faruk je žestok momak. Ja često kažem:

Ovaj mi je naljepši ...

pokazujući na Faruka ...

... a ovaj mi je najpametniji ...

pokazujući na Bakira.

Da se razumijemo, moja Samra je ljepotica. Ali ona je žensko. Zato se, kada krenem sa gornjim komentarima, Samra jednostavno isključuje iz "konkurencije" :). I to svi znaju.

Faruk je nasvijetlije puti. Faruk je pun biljega. Jedan biljeg pored lijevog uha mu je tako izražen da nas svako malo pitaju:

Kada se to Faruk udario ?

Međutim, meni su baš ti biljezi jedan od razloga da je Faruk babinim "ljepušan".

Preuveličavam ? Pa šta od babe očekujete ?! Vi to isto za svoju djecu govorite, ali se ne usudite reći. Ja samo to što mislim kažem otvoreno. Ja sam hernad.

Ali pustimo se Farukove ljepote. Faruk je "zolj". Iako je Bakir od njega za "tri glave veći" i još više krupniji ... u "bratskim okršajima" uvijek je Faruk onaj koji ima inicijativu - onaj koji napada. Rezultati tih Farukovih napada su nažalost vidljivi i na inventaru kuće: na usisivačima, fenovima, suđu ponajviše.

Faruk, kada je ljut, bez ikakvih problema uzme neku toljagu i počne mahati prema "neprijatelju". Znanom ili neznanom - svejedno. Zato ga non-stop moramo držati na oku. A to razbijanje suđa ... to je stvarno "kolosalno" ... Uzme tanjir ... gleda mater u oči i ... fljaasss ... ode tanjir u milion paramparčadi.

Faruk je dobio najviše degeneka od matere i babe(***) ... Sa svoje dvije godine on je već sada "van konkurencije".

Faruk je u zadnjih mjesec dana propričao. I kao većina stvari kod Faruka - on po tom pitanju, mashallah, velikom brzinom napreduje.

Prošle hefte je Dženana bila u Njemačkoj. Faruk je bio kod dide i majke u Zenici. Kada me je ugledao u hodniku obradovao se na njemu svojstven način.

Uzvikne "Tatooo! ... (po makedonski)", pa se nasmije se i umiri. Pa onda sklopi oči toliko da su mu skoro sklopljene, ko fol' spava ... Dragi Allahu, pa ima li išta ljepše na dunjaluku od zagrljalja svog djeteta ? Ja ne znam nizašta što se sa tim može poredit'.

On je pravo treće dijete. Zna se boriti za svoje mjesto. Faruk je čas najveća "lizga", čas najveći "zolj". Faruk je poseban.

Moja djeca

Samra me zna upitati, najčešće kada neko blizak preseli na onaj drugi svijet:

Tata, plačeš li ti ikada ?

Ja joj na to pitanje odgovorim:  "Pa ne znam ... plačem, ali valjda ne često ... pa me ti ne vidiš"

Da me sada pita, rekao bih joj:

Evo sine, plačem sada. Od dragosti.

Moja su djeca posebna. Moja djeca su moj ponos, moje remek djelo.

"Žiku" naslova ?

Čekaj malo ... pa o čemu sam ja uopšte počeo pisati ... Ajoj ... O tome kako je moj prijatelj iz Zenice napisao članak o meni "Imam druga ...".

E sada, čisto sumnjam da je ko stig'o do ovih redova, jer sam ljude "utušio" o svojoj djeci.

Ali ako jeste, želim da kažem da je baš lijepo kada čuješ da neko cijeni tvoj rad i tvoja nastojanja.

Dova

Gospodaru moj, podaj mojoj djeci zdravlje i dug zeman.

Podaj da budu korisni i priznati u ummetu, da imaju sretan i sadržajan život.

Podaj da žive i umru ko pravi muslimani.

Podaj da im mi kao roditelji budemo dobar uzor.

Gospodaru moj, budi na pomoći meni i mojoj porodici. Podaj da svojim djelima zaradimo Tvoj rahmet na Danu konačnog polaganja računa.

Moj Bože, hvala Ti na svom bereketu koji spuštaš na mene i moju porodicu u izobilju i bez računa.

Amin.

---

(*) Što mu ostane od bajramluka i sl.

(**) Sabina je kćerka tete Jasne koja uveče pomogne u piljari

(***) Nadam se da ovo neće moji babo i mater pročitati ... oni se plaho zamjere kad im na unučad digneš glas, a ne kamo li ruku