hernad

Pričam puno o svojoj firmi u zadnje vrijeme. Sigurno sam dosta puta sam pomenuo i knowhow projekat. Međutim, mogu misliti koja je to konfuzija i "magla" za nekoga ko ovo čita sa strane. U takvim pričama se redovno "dohvatim" našeg sistema rada, otvorenog pristupa prema klijentima, opensource orjentacije firme ... bukuriš živi.

Dobio sam par komentara kako ljudi čitaju moj blog redovno. Iskreno, iznenađen sam. Ali da budem jasan: To je lijepo čuti. Kada bih rekao da blogiram radi sebe, a ne radi toga da neko drugi ne pročita, to bi brate bila čista laž. A ja volim biti iskren. Mnogi će reći i previše :). Moja Dženana mi je jednom prilikom rekla:

Ti si Ernade "brutalno" iskren

S obzirom da sam za bilo kakva naučna postignuća zakasnio, mogu pokušati "furati" na iskrenost. Bilo bi "cool" kad bi nakon mene ostala "hernad" - mjera za iskrenost. Zamisli tamo negdje 2060:

Ovaj čovjek baš iskren - ocjenjen je sa 0.75 "hernad"-a.

He he he. Ali pustimo mene. Pričamo o mojoj firmi. Mi smo "freak" firma. Mi smo IT firma. Mi smo opensource firma. Dobro, dobro, dobro. Ali na šta to konkretno liči !?

"Nužno zlo" poslovi

Nakon što sam objavio knowhow projekat prije 20 dana, za njega više nisam "sjeo". Prvo su me poklopili ispitni rokovi, pa su me onda neočekivano "poklopili" problemi sa fiskalizacijom. Te stvari su me iscrpile. Čitavo vrijeme sam sebi govorio: "Ernade, riješi još ovo pa ćeš se moći vratiti na knowhow".

Knowhow vidim baš kao svjetlo na kraju tunela, kako za mene tako i za moju firmu. Po prvi put nakon dosta godina, jedva čekam da dođem na posao. I da se prihvatim računara. Da se prihvatim "prave" informatike.

Nisam ja predhodnih godina bio van informatike. Ali to su uvijek bili neki zadaci koje bih najradije dao drugima, ali to nisam uspio postiči.

Zadnjih godina sam puno radio na system admin poslovima. Zato što sam želio firmu pogurati na toj serverskoj strani. I znam ja te stvari dobro. Pametan sam vam ja :)

Ali to nije to. Ja sam programer. Ja volim bazu(*), volim se "vozati" po source kodu, volim se boriti sa bug-ovima na software-u.

Tih stvari ima i u sistem admin poslovima, ali za mene to nije dovoljno.

Sistem admin poslovi su međutim opet informatika. Ono što najviše mrzim su moje obaveze i zaduženja mimo informatike.

Ne volim firmu. Mene vlast i moć me ne mogu učiniti "kompletnim". Ja sam "freak". Programer. Ja volim doći u situacija da kažem:

Vidi što sam pametan, kako sam ovo isprogramir'o, kako sam ovo skont'o.

Čak mi ni publika ne treba. Mogu ja sam sebi to ispričati. Freak totalni.

Zato me ne može ispuniti pozicija moći:

Jesam tom i tom "bukvicu" očit'o. Pokaz'o  sam mu ja ko je ovdje glavni ...

Da se razumijemo, ja ovakve stvari govorim, kada procijenim da treba. Tako nerijetko moram postupiti, jer mi je takva funkcija u firmi. Ali takve stvari me nikada nisu ispunjavale. One su me uvijek "praznile".

Zašto ja to ne volim? Zato što sam neki "dobričina"? Ne, ja mislim zato što sam hard-core informatičar.

Međutim, da se razumijemo: Ja sam direktorski zanat sticajem okolnosti "ispekao". Ne treba mi puno da uočim probleme u firmi ili probleme sa poslovnim partnerima. Brzo skontam kada me neko "ublehari", ili kada stvari idu u lošem smjeru. Nakon 15-tak godina rada, te stvari čovjeku jednostavno "uđu u krv".

Kako te poslove smatram nužnim zlom,  moj prag tolerancije na greške kolega je često vrlo nizak. Ne treba mi puno da svom kolegi kažem:

Radi svoj posao! Misli! Nisam ti ja sekretarica !

A sve te reakcije potiču od činjenice da u tim situacijama svoje kolege vidim kao one koji me onemogućavaju da radim posao koji najviše volim - programiranje.

Šta je programiranje ?

Programiranje je  mozganje ... testiranje ... proučavanje ... učenje ... pa opet mozganje ... testiranje ... proučavanje ... učenje.  E tu se osjećam svoj na svom. Svako ostalo radno okruženje za mene je - nužno zlo.

Kada bih sa ovom pameću ponavljao karijeru, sigurno bih bježao od ove uloge koju sada imam - uloge direktora firme.

Međutim, ova moja konstrukcija je od bring.out-a napravila jednu krajnje interesantnu firmu.

Boreći se da sve što ne volim "otresem" od sebe, ja sam napravio dobar sistem. Većina direktora takvo što niti bi znali, niti bi smjeli praviti.

Ispričaću vam nešto o tome ...

redmine projekt menadžment

Prošli petak smo imali lijep radni dan. Radili smo testiranje i programiranje fiskalnih uređaja. Saša je radio clipper-icu(**), jasko je radio serviserske poslove na uređaju, ja sam se povremeno uključivao u njihove poslove. To povremeno uključivanje znači:

Čitao u redmine-u njihove izvještaje.

Tu dolazimo do jedne stvari po kome je bring.out definitivno specifičan. Kakve izvještaje ? Prilčamo o više izvještaja u jednom danu !?

E dragi moji, u našoj firmi se informacije non-stop postiraju na naš redmine project management sistem. To praktično znači, da izvršilac može u toku sahat-dva napisati 10-tak bilješki na redmine tickete(***). To naravno ovisi o prirodi posla koji obavlja, ali u toku dana se u bring.out-u u prosjeku otvori 10-tak novih ticketa. Svaki ticket predstavlja neku radnu aktivnost. Svaki taj ticket opet sadrži u prosjeku 10-15 promjena.

To znači da u naš sistem svaki dan preko 100 "mikro" izvještaja.

Ja volim reći:

U bring.out ne postoje izvještaji - postoje pisane informacije, koje se "same" pretvaraju u izvještaje

zimbra email

Zbog upotrebe redmine-a, korištenje email-a u našoj firmi je bitno drugačiji nego li u "običnim" firmama. Svakodnevno provjeravamo email radi prijema faksova(***), eksternih mail-ova. Ali, sve te informacije izvana na kraju završavaju u redmine sistem-u.

Zato, prilikom rješavanje nekog zadatka mi ne komuniciramo tako što kažemo: "Pogledaj email", nego uvijek: "Pogledaj ticket".

Iz tog razloga, email se u internoj komunikacji koristi isključivo da informiše o promjenama na redmine-u.

chat sistem

Za razmjenu kratkih informacija koristimo chat sistem. Ako neko želi da ode na pauzu, on na chat stavi: "otišao sam tu i tu, vraćam se tada i tada ..."

I to je sva procedura.  Ako se nešto hitno treba rješavati sa kolegom se komunicira chat-om-

A telefon ?

Telefon se kod nas vrlo malo koristi u internoj komunikaciji. Razlog je jednostavan:

Svaka relevantna informacija mora završiti u redmine-u

Ako se priča telefonom, onda se nakon komunikacije moraju ključne informacije iz razgovora napisati. Znači dupli posao.

Zato mi više volimo chat-ati, i onda sa copy-paste bitne dijelove chat-a stavljamo na odgovarajuće redmine tickete.

Ja sam dokazani telefonomrzac.

Vi niste normalni ? Vi šta radite - samo pišete po tom vašem redmine-u !?

Ovo su uobičajene reakcije onih kojima prvi put izložimo naš način rada. Međutim, dragi moji čitaoci, pojma nemate kako je ovo produktivan način rada ....

Kada se ekipa osposobi, ovaj način uopšte ne usporava operacije.

A korist od njega je ogromna. Mi svaki dan povećavamo znanje - knowhow - kapacitet firme. Još jednom: povećavamo: povećavamo kapacitet firme. Evo još jednom po srpski bre: povećavamo knowhow firme.

Zašto ponavljam ... firma ... k'o "pokvarena ploča" !?

Zato što većina firmi ovome ne posvećuje pažnju. U firmama postoje pojedinci koji jedini znaju kako se nešto radi. Tako da de-facto knowhow - znanje - sposobnost da se nešto uradi ne pripada firmi nego tim pojedincima. Oni su gurui. I firma je ovisna o njima. Takve firme su iznimno ranjive na kadrovske promjene. Zato je naš koncept dobar. Odličan. Genijalan.

Drugi faktor koji naš sistem čini sjajnim je koordinacija i mogućnost timskog rada. Kada je neka frka, dešava se da nas trojica(*) svi "udarimo" na isti zadatak. Kada se to desi, mi ga fakat ko "borna kola" "sameljemo".  Malo je firmi koje imaju tu sposobnost - da na jednom zadatku po potrebi može udariti više ljudi odjednom. Kod nas to funkcioniše k'o švajcarski sahat.

Jednostavna kontrola je treća bitna karakteristika našeg sistema. Izvršioci "ne mogu lupetati" bez posljedica. Uvijek postoji mogućnost da se vratimo unazad i da pogledamo šta je ranije rađeno. To opet kao posljedicu da izvršioci na svim zadacima, bez obzira da li ih neko trenutno prati ili ne, uvijek daju svoj maksimum. To znači podiže kvalitet naših operacija. Radnik može biti čitav dan sam u firmi, ali sistem praćenja i kontrole uvijek postoji. A to je redmine.

Dobro "marsovci", a kako to uvesti ?

E to jeste problem. Ovaj sistem je teško uvesti. Ali ne zato što je sistem komplikovan. Nego zato što su ljudi u većini ... nepismeni.

Ejs nepismeni. Da dragi moji nepismeni. U našoj lijepoj Bosni, pola inžinjera je nepismeno. Pola ekonomista je nepismeno. Pola tehničara je nepismeno .. Ti nepismeni odmah kažu:

Mene to usporava. Ja ne mogu ništa ovako završiti.

I oni su u pravu. Međutim, kvaka je što nije problem sa sistemom, nego sa njima - odnosno njihovom nepismenošću.

Nepismenost

Nakon ove artiljerijske paljbe na radni narod Bosne i Hercegovine, dajem pojašnjenje nepismenosti:

Ovdje prije svega pričam o vještini pisane komunikacije

Ali, da tome i dodam - kada ti "nepismeni" kažu:

Ja to ne znam napisati, ali znam uraditi

to uzmite sa rezervom! Mnogi od njih to ne znaju ni čestito uraditi! Oni ne znaju šta da napišu jer ne znaju kako se posao radi.

Kada ljudi počnu stavljati na papir ono što rade ... joj šta tu čovjek svašta pročita. Kako neznanje "ispliva" na površinu ... Zato imajte na umu:

Vještina pisane komunikacije visoko korelira sa općom sposobnosti da obavi postavljene zadatke

Naravno, ja ovdje čitavo vrijeme pričam o radnicima koji obavljaju složenije poslove. Radnici "na lopati" su sasvim druga priča.

bring.out radnik

Svaki bring.out radnik mora biti "pismen". Ako radnik tu vještinu ne posjeduje, njegova glavna borba kod ulaska u firmu je borba otklanjanje te mahane.

Zato su bring.out radnici prave "mrake". "Marsovci".

Radni dan u bring.out

Ah čovječe ... opet sam ispisao čitav "čaršaf" o stvarima o kojima u prvi mah uopšte nisam imao namjeru pisati ... Šteta ako sam ljude otjerao ovim "Markovim konacima".

A upravo ovo sam i htio ispričati, odnosno pokazati.

Evo kako u video formi, gledajući na desktop mog računara, izgleda jedan radni dan u bring.out:

Prikazao sam radni dan koji volim - radni dan kada sam direktor, ali i programer. Obavezni dio takvog radnog dana su:

• redmine i zimbra
• linux konzola
• chat sa radnim kolegama

Pojašnjenja video materijala

Ko je Đuro? Pitajte kolegu Jaska. Pretpostavljam da je mislio na Đuru Pucara "Starog".

Šta je komunizam? To više ni zakleti komunisti ne znaju.

Šta je zadruga? To vam je rad za druga. Jedini je problem što tog "druga" niko ne zna.

Dova

Allahu moj, podaj da u narednom periodu što više sahata provedem kao programer.

Da obećanja(******) data našim klijentima ispunimo.

Da ciljeve koje sam postavio pred sebe i svoju firmu ostvarim na najbolji način

Da Ti budeš zadovoljan sa mnom.

Olakšaj, a ne otežaj moje poslove.

Ti si jedini kadra postići sve.

Amin.

---

(*) bazu podataka

(**) programiranje u programskom jeziku clipper u kome su pisane naše postojeće - "legacy" poslovne aplikacije.

(***) Redmine ticket - na njemu se bilježe informacije o zadatku

(****)  Nemamo klasičnog fax uređaja. Imamo fax server preko koga elektronske dokumente šaljemo na standardne fax uređaje, a faxove drugih primamo u elektronskoj formi putem našeg email sistema kao PDF dokumente

(****) Saša, Jasko i ja radimo tehničke poslove, Željka isključivo administrativne

(*****) http://www.bring.out.ba/sta-sa-fmk