hernad

U jednoj interesantnoj IT diskusiji @testni_hamo2 je između ostalog rekao:

Ja moram ovdje simpatisati sa firmama. Naime nabaviti posao jeste glavna stvar. Dzaba tebi sto si kvalitetan ako nemas posla. 

Kvalitet nije preduslov za finansijski uspjeh, a finansijski uspjeh je poenta firme. Informatika je grana koja sama po sebi nema smisla. 

Mi smo uglavnom vrijedni onoliko koliko mozemo pomoci drugim privrednim granama da poboljsaju svoje performanse (ukoliko ignorisemo consumer trziste - koje je finansijski procentualno manje). 

Problem kod nas je sto ostatak privrede nije uopste toliko jak - a i oni koji su jaki nisu dovoljno zreli da znaju kako da iskoriste informatiku u svom poslovanju.

Senad (testni_hamo2) je krenuo od par ključnih stvari koje mi informatičari često zaboravimo.

IT rješenja su radi klijenata. Poslovna IT rješenja su u funkciji poslovanja.

Ukratko IT je alat. Ako se taj alat ne stavi u funkciju, IT rješenje će sa aspekta korisnika biti zalud utrošen novac.

Razumjevanje i percepcija IT-a unutar bosanskih kompanija je u skladu sa stanjem privrede. Znači, niska.

Naši potencijalni klijenti mahom ne prepoznaju IT kao način da unaprijede svoje poslovanje, da budu korak ispred konkurencije. 

Velika "zasluga" takve percepcije često leže i u činjenici da mi - IT provajderi svojim klijentima ne nudimo korisna rješenja.

Rješenje vs software

Često koristim termin IT rješenje, pri čemu pravim razliku između rješenja i samog software-a.

Kada si "open source" IT provajder, klijent mora razumjeti tu razliku razliku.

Naime softver koji mi nudimo je besplatan za korištenje.

Kupovinom naših rješenja, kupac zajedno sa sofware-om kupuje naš "know-how".

Kupuje pravo na obuku, podršku i nadogradnju sistema.

Ova razlika kod software-a opće namjene nije toliko izražena. Međutim, poslovni software (ERP) je kompleksan i dinamičan.

Uzmite najbolji ERP software na dunjaluku pa ga hipotetčki odvojite od IT provajdera.

Dobićete stvar koja krajnjem korisniku ne može služiti ničemu.

Zato je od suštinske važnosti za IT provajdera poslovnih rješenja da njegov korisnik shvati da je software sam za sebe "mrtvo slovo na papiru", da se bez stalne interakcije klijent <-> provajder ne može napraviti dobro rješenje.

Njegovo veličanstvo "BUG"

Prije par dana sam u toku pregovora sa novim klijentom ušao u diskusiju o garancijama koje on ugovorom o podršci dobija od "bring.out", tačnije NE dobija. Klijent je postavio logično pitanje..

U članu 10 naglašavate kako klijentu praktično NE garantujete ništa ?! Kakav ste vi profesionalac ako mi ništa ne možete garantovati ?

Odgovorio sam:

Nakon člana 10. slijedi član 11. U njemu se navodi da ćemo sve poduzeti, u skladu sa principima struke, da u sve poduzmemo da greške i probleme otklonimo.

 

To je ono što mi realno možemo garantovati. Smatramo da je to ono što Vam realno bilo koji IT provajder 

 

Informatičari 

 

 

Ja bih međutim takvo stanje u velikoj mjeri adresirao i "na dušu" nas informatičara. Moramo edukovati svoje klijente. Moramo vršiti pritisak na državne institucije da bi se opća percepcija o IT-u promjenila.

 

Uzmimo državu i državne institucije.

 

Ako uzmemo da je visina IT budžeta konstanta,  a da je raspored stavki unutar tog budžeta predmet IT strategije, i da sve to treba biti u funkciji određenih poslovnih ciljeva, brzo ćemo otvoriti mnoga vrata za projekte bazirane na otvorenim tehnologijama.

 

Međutim, koliko god to nama koji smo usmjereni na otvorene tehologije to bilo očigledno, rezultati na tereni su manje-više nula bodova.

 

Jesu li "decision-maker"-i u državnim institucijama neznalice ? Najčešće jesu.

 

Jesu li ti decision makeri pod uticajem Microsoft lobija ? Očigledno.

 

Rasipaju li se državnim parama ? Nema dvojbe.

 

Međutim, ako to je to prepoznato i jasno samo maloj grupi ljudi, ti "decision makeri" će moći rasipati državne pare do Sudnjeg dana.

 

Ova priča se mora ponavljati i ponavljati. Bitno je stvoriti pritisak. Kada taj pritisak urgozi pozicije državnih činovnika, oni će slušati ono što im se govori.

 

Zašto sam u čitavoj ovoj priči toliko fokusiran na državu ?  Zato što je država nesporno generator ključnih privrednih procesa.

 

Kada država pokrene veliku izgradnju puteva, to neminovno ima pozitivni uticaj na građevinarstvo kao privrednu granu. Međutim, ako je ta strategija izgradnje loše postavljena, onda će taj pozitivni uticaj na lokalno građevinarstvo biti minimalno.  Projekat "sarajevske zaobilaznice" je odličan primjer u kome je država odigrala stvari da "gore ne može".

 

Angažovala je nekog bjelosvjetskog mešetara koji je brzo bankrotirao i za sobom ostavio velike dugove prema domaćim firmama. Država je na tom projektu umjesto da pogura, mnoge domaće firme zavila u crno. 

 

Ako se sada prebacimo na IT sektor, projekti fiskalizacije i "legalizacije" su mogle ogromni pozitivan impact na domaći IT. Ali nisu.

 

Projekti "legalizacije" u sinergiji sa nedavnom Windows-only "fiskalizacijom" postali su projekti monopolizacije.

 

Pri tome niko u IT sektoru nije vrisnuo i rekao:

 

Ljudi šta nam ovo radite ?!

 

Niko sa fakulteta koji se bave IT-om nije u javnom prostoru rekao: Ovo ne valja. 

 

Dapače, oni koji su to mogli reći su ubirali honorare u komisijama ovih projekata. 

 

Ali, pustimo se kuknjave. Ne pišem zato da bih konstatovao naš jad i čemer. 

 

Pišem zato što smatram da je stvari moguće promjeniti aktivizmom. Javnost i naše potencijalne klijente treba edukovati.

 

To mogu uraditi samo informatičari. To za nas neće niko uraditi.

 

Želim reći da sam na našem "mikro" primjeru uočio da su promjene moguće.

 

Objašnjavanjem klijentima, politkom cijena stvorili smo interes za našim novim proizvodima. 

 

Tačno da je to izuzetno spor i zahtjevan proces. Tačno je da se ljudima stalno i stalno ponavljati da bi počeli razumjevati našu ponudu.

 

Tačno je da u ovom momentu u ovome što radimo ima puno više znoja nego li profita. 

 

Ali tačno je i to da smo u par mjeseci uspjeli napraviti velike promjene kod naših klijenata.

 

Naš IT kapacitet je za te rezultate bio neophodan, ali ne i dovoljan. Bez upornog objašnjavanja klijentima mi bi se vrtili u beskonačnoj petlji jadikovki:

 

Imamo dobra rješenja, ali to neće niko da kupuje. Ljudi ne znaju, ljudi ne razmišljaju itd itd

 

Nakon prvog objavljivanja detalja naše nove ponude:

 

http://www.bring.out.ba/legalizacija-software-a-ubuntulinux-desktop-f 

 

feedback korisnika je bio uglavnom "ne razumjemo".

 

Pa smo počeli razgovarati sa klijentima, pokazivati taj čudnovati desktop bez "Windows" OS-a, program za tabelarne proračune koji nije "MS Excel", i ono što naše klijente najviše interesuje "F18" ERP rješenje. 

 

Kada bi vidjeli da "F18" radi i na čudnovatom Ubuntu desktopu isto kao i na "Windows" desktopu, strah od nepoznatog bi se istopila kao led na suncu.

 

Prije par dana sam radio seminarski iz predmeta "Projekat".

 

Kao temu sam obradio koncept naše nove ponude http://www.bring.out.ba/primjer-ponude-f18-ubuntulinux-novi-klijent

 

Kada sam završio radnju https://github.com/hernad/FIT_PRO/raw/master/latex/PRO_F18.pdf

 

uočio sam kako je objašnjavanje onoga što nudimo uzelo najveći prostor u radu. Zašto ?

 

Zato što sam uočio da je najveća prepreka odabiru naših rješenja u ovom momentu razumjevanje naše ponude, a ne tehnologija sama po sebi.

 

Mišljenja sam da bez ovakvog aktivizma nije moguće napraviti bilo šta značajno na bosanskom IT tržištu.

 

Bez obzira na    

 

 

ponude

 

 

> That said - podrzavam sve informaticare koji odlaze jer to je win win situacija - ovi sto ostaju ce kao rezultat dobiti bolje uslove jer se smanjuje ponuda a potraznja ostaje ista ili raste